„Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam.“ (Psalam 119,35)
Ljudi propovijedaju da je Božji zakon ukinut. Kad bi bilo tako, mi ne bismo imali nikakvog mjerila karaktera, ničega što bi nam prikazalo Božje pravedne zahtjeve. Bili bismo bačeni u ocean nesigurnosti, ne bismo imali nikakvog vodiča u obavljanju svečanih odgovornosti na području obiteljskih odnosa.
Međutim, upravo u obiteljskim odnosima mi primamo poduku za postupanje s našim bližnjima uopće. Kada Bog ne bi imao nikakvog zakona po kojemu bi se upravljala ljudska bića, nikakvog zakona kojim bi Njegov karakter bio predstavljen kao uzor po kojemu ljudski rod treba oblikovati svoj karakter, kakvu bismo sliku mogli pokazati svojoj djeci o tome kako izgleda častan život i savršen karakter?
Peta zapovijed zahtijeva od djece da budu poslušna svojim roditeljima, dok roditelji trebaju pomoći svojoj djeci da drže tu zapovijed tako što će u suradnji s Bogom zahtijevati od njih poslušnost tijekom njihovog djetinjstva i mladosti. Međutim, roditelji se moraju pokoriti Božjoj vlasti. Oni moraju gajiti dragocjene karakterne vrline kako bi svojoj djeci poslužili kao uzor pokazujući strpljenje i suzdržavanje pomiješano s čvrstinom, odgajajući tako svoju djecu da slušaju svojeg nebeskog Oca. Sotona uživa kad promatra nesređene i pogrešno vođene obitelji, jer njegov uspjeh u najvećoj mjeri zavisi od vlasti koju ima nad obiteljima na Zemlji. On je čvrsto odlučio da mjerilo pravednosti ne smije biti pravilo po kojemu se oblikuje karakter.
Deset zapovijedi dolaze od Boga nebeskoga čije je srce puno ljubavi, koji je beskrajan po mudrosti, koji nikada ne griješi.
On je odviše mudar da bi pogriješio, odviše dobar da bi naškodio bilo kome tko poštuje Njegove zahtjeve. Blagoslovi će pratiti one koji slušaju i provode Gospodnji zakon. Sreća i mir roditelja i djece u ovom životu, kao i njihovo najveće dobro, proizlaze iz njihove poslušnosti Njegovim propisima; jer čineći tako, oni žive u skladu s Bogom nebeskim. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)