„Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju – i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa.“ (Otkrivenje 9,20.21)
Mi postavljamo spomenike ljudi kako bismo odali počast zaslužnim osobama ili da bismo uzdigli ideje za koje bismo rado žrtvovali vrijeme, napore i novac. Kao ljudska bića uzdižemo one kojima se divimo. Brat moga prijatelja je cijeli život proveo izražavajući svoje divljenje vozačima trkaćih automobila i naročitim strojevima kojima upravljaju. Dok je zajedno s mojim prijateljem odrastao, zajedničku sobu je ispunio slikama vozača i njihovih automobila. Slike su prikazivale i oblake dima koji su ostajali iza automobila u vožnji, ali i trenutke kada su izlijetali sa staze.
Kada je odrastao, Tom je postao odličan mehaničar, koji je zaradio dovoljno sredstava za podizanje spomenika svom omiljenom sportu u Rapid Cityu, u Južnoj Dakoti. Danas se Tomova radnja pretvorila u ogromnu salu u kojoj je izloženo na stotine automobila. U njoj ima dovoljno mjesta i za servis i za uspomene koje je prikupio tijekom svih proteklih godina. Skoro svaki centimetar zidova je prekriven slikama, modelima i drugim stvarima koje podsjećaju na automobilski sport.
Centralno mjesto u Sali zauzima Tomov stroj, Chevrolet vega, koja prelazi četvrt milje (402 metra) za manje od devet sekundi. Pokrenite motor ove zvijeri i čut ćete grmljavinu koja potresa cijelu zgradu. Prijatelji su Tomovoj zgradi dali nadimak „svetište“, što je svakako odgovarajuće ime kojim je obilježena njegova ljubav prema automobilskom sportu.
Spomenici koje podižemo često su materijalni: likovi, plakete, zgrade kao što je Tomova. Dok su mnogi od tih spomenika zanimljivi i bezazleni, u svom srcu možemo podignuti i spomenike koji mogu donijeti ili veliko dobro ili veliko zlo. Njemački je narod obožavao Adolfa Hitlera na svoju propast. Mlade poznate osobe, koje ih uče poznatim vrijednostima, ali i gaženju svih moralnih i ljudskih obzira, često pretvaraju u idole. U svemu tome je nešto značajno: „A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.“ (2. Korinćanima 3,18) Idoli ne samo da otkrivaju naše duboko skrivene misli, već se prema njima može odrediti što ćemo jednoga dan postati.
Gospode, ne želim biti sličan ljudima koji su odbili se odreći svojih omiljenih idola. Danas odlučujem da središte mog života bude Isus, moj Spasitelj i Gospod. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)