„Tada reče Isus učenicima svojim: “Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče sebe, uzme na se križ svoj i tako ide za mnom! Jer tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, naći će ga.“ (Matej 16,24.25)
U istom poglavlju malo ranije nalazimo izvještaj o tome kako je Isus pitao svoje učenike što misle tko je On. A Petar je izjavio: „Ti si Krist, sin Boga živoga.“ Isus ga je pohvalio zbog ovog odgovora. Zatim je počeo govoriti o svom odlasku u Jeruzalem, gdje će biti predan u ruke zlih ljudi, razapet, pokopan i da će posle tri dana ustati.
Petar je, pretpostavljam još uvijek visoko vrednujući svoj nedavni uspjeh, pomislio da će opet dati pravi odgovor. Počeo je odvraćati Isusa riječima: „To neće biti od tebe.“
Sjećate se što se zatim zbilo. Isus se okrenuo i rekao Petru: „Idi od mene sotono; ti si mi na sablazan!“ Isus je nastavio ispitivati i ispravljati njihovo mišljenje. Rekao im je: „Gledajte, ja idem u Jeruzalem i na križ. Ako ćete slijediti Mene, odrecite se sebe i uzmite svoj križ. Postoji križ i za vas.“
Što je naš križ? To je naše podčinjavanje Isusu. To je podčinjavanje naše volje Njemu. On se tiče predaje (Njemu) i odricanja od sebe. Tiče se življenja za Krista a ne sebi. Križ, jaram i predavanje volje su jedno te isto. Jaram se stavlja volovima na vrat da bi obavili posao. Isus je rekao (Luka 9,23): „Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom!“
Prvi korak je, dakle, predanje u potpunosti našeg života Isusu, a drugi uključiti se u život suradnje kroz život službe Njemu. Što Isus misli kada nas poziva da Ga slijedimo? Poziva nas na život službe, odlaženja i svjedočenja drugima. „Hajdete za mnom! Učinit ću vas lovcima ljudi.“ Kad prestanemo spašavati sami sebe, i na prvom mjestu budemo tražili kraljevstvo Božje, bit ćemo uključeni u službu drugima i slijedit ćemo Isusa, koji je cijeli svoj život živio da bi blagosiljao i pomagao drugima. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)