“Daniel progovori i reče: „Blagoslovljeno bilo ime Božje odvijeka i dovijeka, jer u njega je mudrost i sila. I on je taj koji mijenja vremena i razdoblja; miče kraljeve i postavlja kraljeve, mudrost daje mudrima, a znanje onima koji poznaju razboritost.” (Daniel 2,20.21 — VB)
Pogledajte judejskog sužnja, smirenog i spokojnog, u nazočnosti vladara najmoćnijega svjetskog kraljevstva! Već svojim prvim riječima odbio je čast pripisati sebi i uzdignuo je Boga kao izvor svake mudrosti. Na zabrinuto kraljevo pitanje: „Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?“, Daniel je odgovorio: „Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne, i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana.“ …
U zapisima o ljudskoj povijesti, jačanje naroda, uzdizanje i propast kraljevstava naizgled ovisi o volji i vještini čovjeka; oblikovanje događaja u velikoj mjeri izgleda kao rezultat njegove moći, ambicije ili prkosa. Međutim, u Božjoj riječi zastor je povučen ustranu i mi vidimo u svim igrama i protuigrama ljudskih interesa, sila i strasti, iznad njih i iza njih, oruđa Milostivoga koja tiho i strpljivo ostvaruju namjere Njegove volje. …
U povijesti narodâ istraživači Božje riječi mogu pratiti doslovno ispunjavanje božanskih proročanstava. Babilon, na kraju uzdrman i slomljen, nestao je zato što su se njegovi vlastodršci u blagostanju smatrali neovisnima o Bogu i slavu svojega kraljevstva pripisivali ljudskim dostignućima. … Kraljevstva koja su nastala nakon njega bila su još gora i pokvarenija; padala su sve niže na ljestvici moralnih vrijednosti.
Vlast svih upravljača na Zemlji potječe s Neba; od načina na koji se služe vlašću ovisi i njihov uspjeh. … Prepoznati ostvarenje tih načela u očitovanju božanske snage koja „ruši i postavlja kraljeve“ — to znači razumjeti filozofiju povijesti. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)