„Bdijte i molite, da ne padnete u napast!“ (Marko 14,38)
Kušnje se nalaze svuda oko vas, ali ste sigurni sve dok se držite dalje od njih. Mnoge među nama Sotona uspijeva pobijediti zato što nalete pravo na kušnju. Vaš je posao da se držite daleko od svakoga i svega što bi vas moglo udaljiti od dužnosti i skrenuti vaše misli od Boga. Ukoliko ste primorani da budete u društvu onih koji su zli, niste primorani da prihvatite zlo ili da ga pomažete. Vi možete, moleći se i bdijući, ostati neokaljani zlom koje se nalazi oko vas.
„Bdijte i molite!“ – to je poziv koji se često ponavlja u Pismu. U životu onih koji poslušaju taj poziv zapažat će se potajni tokovi sreće kojima blagoslivljaju sve s kojima dolaze u dodir. Oni koji su ogorčeni i loše raspoloženi, postaju blagi i ljubazni; oni koji su oholi, postaju krotki i ponizni.
Kršćanin ne može biti sretan ako nije budan. Onaj koji pobijedi mora biti budan jer Sotona pokušava svjetovnim vezama, zabludama i praznovjerjem udaljiti Kristove sljedbenike od Njega i njihove misli zaposliti svojim planovima. Nije dovoljno da samo izbjegavamo očigledne opasnosti i opasne, nedosljedne poteze. Mi se moramo držati Krista hodeći putem samoodricanja i požrtvovnosti. Ne smijemo dopustiti svojim duhovnim osjetilima da budu zaslijepljena, kao što se to često događa pod utjecajem čvrste, odlučne volje. Da bismo mogli otkriti Sotonine prijevare i oduprijeti se njegovim iznenadnim napadima, moramo imati Kristovu milost i dobiti Njegovog Duha.
Božja riječ nas upozorava da imamo mnogostruke neprijatelje, ne otvorene i zaklete, već neprijatelje koji dolaze s uglađenim riječima i lijepim govorima i koji će prevariti, ako bude moguće, i izabrane. Tako Sotona dolazi. A kada to odgovara njegovim namjerama, on ide unaokolo kao lav koji riče tražeći koga da proždre. Čovjekova volja, umjesto da bude držana u pokornosti Božjoj volji, isto je toliko puta na strani neprijatelja koliko i na Gospodnjoj strani. Upravo zato bdijte i molite se Bogu, bdijte i molite uvijek! (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)