„Riječju istine, silom Božjom, s oružjem pravednosti za napad i obranu.“ (2. Korinćanima 6,7)
U vjekovima moralne tame, u stoljećima sukoba i progonstava, Kristova Crkva je bila kao grad koji stoji na gori. Iz vijeka u vijek, iz naraštaja u naraštaj sve do našeg vremena u njezinim redovima njegovale su se neokaljane biblijske doktrine. Kristova Crkva, oslabljena i nesavršena kao što, možda, izgleda, jedini je predmet na Zemlji na koji On izlijeva u posebnom smislu svoju ljubav i skrb. Crkva je poprište Njegove milosti na kojemu On rado djeluje svojom milošću na ljudska srca.
Crkva je Božja utvrda, Njegov grad utočište koji On drži u ovom uskomešanom svijetu. Svako iznevjeravanje njezinog svetog povjerenja znači izdaju Onoga koji ju je otkupio dragocjenom krvlju svojega jedinorođenog Sina. U cijeloj povijesti svijeta Crkvu na Zemlji činile su vjerne duše.
Danas, kao i u prošlosti, cijelo Nebo promatra kako se Crkva razvija u pravom nauku spasenja. Krist nas poziva da pođemo uskim putem na kojemu svaki korak označava odricanje od samoga sebe. On nas poziva da stanemo na temelj vječne istine i da se borimo, da, da se ozbiljno borimo za vjeru koja je jednom dana svetima.
I dok se približavamo vremenu kada će Sotonina zavodljiva sila biti tako velika da će, ako bude moguće, prevariti i same izabrane, naše prosuđivanje mora biti izoštreno božanskim prosvjetljenjem da ne budemo neznalice kada se radi o sotonskim zamkama. Cjelokupne riznice Neba stoje nam na raspolaganju u pripremanju puta za Gospodina.
Božji je plan da Njegova Crkva stalno napreduje u neporočnosti i spoznaji, iz svjetla u svjetlo, iz slave u slavu.
Naša nada nije u čovjeku, već u živome Bogu. S punim povjerenjem možemo očekivati da će On ujediniti svoju svemoć s naporima ljudskih oruđa. Obučeni u oklop Njegove pravednosti, možemo pobijediti svakog neprijatelja. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)