„Jer, kako u mudrosti Božjoj ne upozna svijet mudrošću Boga, bila je Božja volja, da ludošću propovijedanja spasi one, koji vjeruju.“ (1. Korinćanima 1,21)
Sveto pismo, Božja riječ je prepreka koju treba preći ako netko izabere da bude izgubljen. Druga velika prepreka koju netko treba prijeći jeste prepreka propovijedi koje je netko čuo. Pavao kaže da je Bog odlučio da ludošću propovijedanja spasi neke. Da, to može izgledati na neki način ludost. Ali Bog je u tome stoljećima imao neku namjeru. Mogu se sjetiti propovijedi koje sam slušao kao dijete i koje od tada dobro pamtim. Ako bi se, kojom nesrećom, dogodilo da se želim izgubiti, pokušao bih ih zaboraviti. Bio bi to težak zadatak.
Sjećam se propovijedi – Isus, naš Spasitelj, Gospod i Prijatelj. Bila je zasnovana na Pismu, koje o Njemu govori na taj način. Još se uvijek mogu sjetiti najvažnijih misli te propovijedi. Kako je samo moje srce bilo pokrenuto i dirnuto! Mora da sam slušao sa velikom potrebom još tada. Isus, moj Spasitelj., Gospod i Prijatelj.
Sjećam se propovijedi o slijepom Bartimeju. Ključna misao koja je prolazila kroz cijelu propovijed bila je „Isus Nazarećanin prolazi“. Slijepi Bartimej to u početku nije znao. Pitao je: „Što se događa?“ Kazali su mu: „Isus iz Nazareta prolazi.“ To je prvo i najvažnije na svijetu što je Bartimej očekivao. Slušao je o Isusu. „Ne dozvolite mu da prođe! Isuse, Sine Davidov, pomiluj me!“
Kad bih se želio izgubiti morao bih zaboraviti te riječi. A silom svog Svetog Duha Bog zna kako taknuti pravi djelić mog mozga kako bih se sjetio – Isus iz Nazareta prolazi. Ne želim da pored mene prođe, a vi?
Sjećam se i propovijedi izrečenih u pjesmi. Devedeset devet ih bješe u toru sigurnih, a noć burna i hladna. Pastir broji ovce i vidi da jedna nedostaje. Bog ne želi da itko propadne. Vijest Evanđelja propovijedana, poučavana i pjevana velik je izazov na putu nastavljanja putem propasti. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)