„Trava se osuši, cvijet uvene, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.“ (Izaija 40,8)
Kakve su to prepreke koje Bog koristi kako bi ispunio svoju namjeru, ne želeći da bilo tko pogine? Jedna od prvih je poznata civiliziranom svijetu, onima koji su imali priliku saznati nešto o Božjim stvarima. To je Biblija.
Dobro, možda ćete reći, kako nas Biblija može odvratiti od stranputice, kad milioni ljudi kupuju Bibliju ali je ne čitaju. Ona je još uvijek među najprodavanijim knjigama, ali ne i najčitanija! Pa ipak činjenica da postoji Sveto pismo, uz postojanje tisuće nevjernika i bezbožnika koji su je htjeli uništiti, nešto govori za sebe, zar ne? Ako bi jednog dana ljudi željeli vidjeti Sveto pismo van tiska i van domašaja pogleda ljudi, da bi ispunili svoj zadatak trebali bi ostvariti nešto vrlo veliko.
Biblija postoji u svim bojama, veličinama i raznim prijevodima. Kako bi se ovi ljudi riješili svih tih knjiga? Kad ljudi u Americi odlaze u motel prespavati, mnogi od njih u sobi prvo premjeste Bibliju sa stola u jednu od ladica.
Dva propovjednika željela su održati seriju propovijedi u jednom gradu. Dvorana koju su željeli iznajmiti nalazila se u sklopu drugih, među kojima je bila i jedna u kojoj se održavala zabava. Razmišljali su i pomislili da bi to možda bila nepovoljna okolnost. Ali, kad su malo bolje razmislili, sjetili su se da i tim ljudima, koji prolaze na zabavu, mogu uručiti pozivnice, i zato su rekli vlasniku da će je zadržati. Međutim on je rekao: „Ne možete je zadržati.“ Propovjednici su željeli znati zašto. Odgovorio je: „Ako se ljudi na zabavi žele stvarno dobro provesti i vide kako u susjednu dvoranu ulaze ljudi sa Biblijom u ruci, to će im pokvariti zabavu.“ I tako nisu dobili dvoranu.
Samo postojanje Biblije predstavlja prepreku koju je Bog podigao da bi učinio teškim put u propast. To je dobra vijest. 1. Petrova 1,23 kaže da riječ živoga Boga ostaje, dokle? Dovijeka. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)