“Uzalud je čeznuo da bar jednom napuni trbuh ljuskama od mahuna što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Tada dođe k sebi i reče: ‘Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću ocu svome …”(Luka 15,16-18)
Koliko velika treba biti nevolja u koju ćemo zapasti, koliko vremena treba proći prije no što ćemo priznati svoje siromaštvo i svoju bijedu i okrenuti se bogatstvu svoga nebeskog Oca?
John Darby je napisao: “Samo biti gladan nije dovoljno. Moram izgladnjeti do smrti da bih shvatio što je u Božjem srcu i koliko me On voli. Kad je izgubljeni sin bio gladan, išao je hraniti se otpacima, ali tek kad je potpuno izgladnio, vratio se svom ocu.”
To je glad iz četvrtog blaženstva.
Kao evanđelist često sam doživljavao da ljudi dođu na nekoliko predavanja i da zatim prestanu dolaziti. Neki od njih su željeli biti pobožni, ali ne i previše pobožni. Oni su osjećali malu glad za duhovnom hranom, ali ne i očajničku, veliku glad. Ima mnogo ljudi koji žele samo malo prezalogajiti od onoga što su izabrali, od religije izabrati ono što im se sviđa. Oni su, u stvari, zadovoljni sobom i svojim načinom života. Oni nemaju velikih duhovnih potreba, ne osjećaju da su siromašni duhom. Oni još nisu, kao nekada izgubljeni sin, došli k sebi.
Takvi propuštaju blagoslove koje im je Bog stavio na raspolaganje. Marija, Isusova majka, dobro ih je opisala: “Gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku!” (Luka 1,53)
Mi se ovdje bavimo pitanjem prioriteta, davanja prednosti. Svatko od nas svoj život svakoga dana ispunjava nečim. Čime to, razlikuje se od čovjeka do čovjeka.
Danas trebamo shvatiti da će samo oni koji očajnički, iz cijeloga srca, gladuju i žeđaju za božanskom pravednošću zadovoljiti svoju glad i ugasiti svoju žeđ. Danas je dan da svakodnevno proučavanje Biblije i iskrenu molitvu stavimo na sam vrh svoje liste prioriteta. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)