„Istinu govorim u Kristu – ne lažem – zato mi svjedoči moja savjest zajedno s Duhom Svetim.“ (Rimljanima 9,1)
Rimljanima 9,1 označava veliki pomak u Pavlovoj temi.
Do sada smo načinili četiri koraka s apostolom u poslanici Rimljanima. U prvom, 1,1-17, upoznali smo Pavla u rimske kršćane i upoznali se s njegovim temama. U drugom, 1,18-3,20, upoznao nas je s problemom grijeha i njegovom univerzalnošću među Židovima i neznabošcima. U trećem, 3,21-5,21, otkrio je kako je Božji milostivi dar opravdanja riješio problem grijeha za one koji su ga voljni prihvatiti vjerom. Onda u 6,1-8,39 Pavao nam je pomogao da vidimo kako oni koji imaju odnos vjere s Isusom žive s Njim u skladu s Božjim načelima. Apostol je svoju raspravu doveo do vrhunca u poznatoj himni pobjede i sigurnosti.
Sada smo spremni za peti korak s Pavlom. On će ovim korakom pomoći Židovima da uvide svoje mjesto u Božjem planu. Neki pisci smatraju ovo poglavlje „nekom vrstom postskriptuma“ u planu spasenja koji je razložen u prvih osam poglavlja, ali mi ga trebamo smatrati njegovim sastavnim dijelom. Pavao je u glavnoj misli u Rimljanima 1,16 spomenuo da je Evanđelje „sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu tako Grku“. On je sada spreman pokazati što Evanđelje znači židovskom narodu.
„Židovsko pitanje“ je za Pavla značajno pitanje. Židovi su bili Božji izabrani narod, ali sada ih je zamijenila uglavnom crkva kršćana iz neznaboštva. Ako su Židovi „izabrani“, zašto ih je većina izvan kršćanske zajednice? Kakva je njihova uloga u planu spasenja?
Pavao se sada okreće ovakvim pitanjima. Ali on počinje svoja tri poglavlja o ovom predmetu na vrlo čudan način. On u Rimljanima 9,1 tri puta naglašava istinitost i iskrenost onoga što slijedi: (1) „istinu govorim“, (2) „ne lažem“ i (3) „zato mi svjedoči moja savjest zajedno s Duhom Svetim“.
Apostol smatra da će neki od njegovih čitatelja sumnjati u različite točke njegove rasprave. On želi da oni znaju da govori s najvećom iskrenošću.
Ovo je pouka za nas. Svi se suočavamo s teškim situacijama u kojima doživimo nepovjerenje i nerazumijevanje. U takvim situacijama trebamo se približiti ljudima ako želimo s njima učinkovito komunicirati kako bismo ih dosegnuli. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)