“Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga.” (Rimljanima 13,8)

S Rimljanima 13,8 došli smo do pete pouke o preobraženom životu. Naime, od 8. do 10. retka nalazimo nešto što možemo smatrati samim temeljem preobraženog života. Ovaj temelj je bit Božjeg zakona — kršćanska ljubav. U Rimljanima 12,20 već nam je rečeno da ljubimo svoje neprijatelje a osvetu prepustimo Bogu. Ovdje u Rimljanima 13,8-10 Pavao se vraća temi ljubavi naglašavajući ljubav prema našim bližnjima.

Od kraja dvanaestog poglavlja do današnjeg retka apostol se bavi ulogom građanskih vlasti kao Božjim posrednikom za izvršenje osvete nad onima koji čine zlo (Rimljanima 12,19-21; 13,4). On svoju raspravu o državi završava s dužnosti kršćanina da plaća porez (Rimljanima 13,6.7).

Misao o dugu javlja se nekoliko puta u Poslanici Rimljanima. Rimljanima 1,14 govori o obvezi širenja Evanđelja. Rimljanima 8,12-17 aludira na obvezu koju kršćani imaju prema Svetom Duhu za sveto življenje, a Poslanica Rimljanima 13,6.7 ističe da smo državi dužni plaćati porez.

S ove obveze prema državi on odmah prelazi na našu obvezu prema našim bližnjima. Ovdje Pavao prelazi sa službene na privatnu obvezu. Među njima postoji jasna razlika. Porezi su prolazne naravi. Mi primimo račun za porez, platimo ga i u cijelosti smo ga riješili. To je sve dok ne primimo sljedeći račun.

Ali dug ljubavi je trajan. Mi ga nikada u cijelosti ne možemo vratiti. Kršćani nikada ne mogu prestati nekoga voljeti i reći “dovoljno sam volio”. Ljubav će, kao što Pavao kaže, uvijek biti neplaćeni dug.

Zbog toga se osjećam neugodno. Želim se riješiti svog duga tako da se mogu opustiti i biti ono što jesam. Želim znati gdje je granica. Na primjer, bilo bi vrlo lijepo znati kada sam ispunio svoju kvotu ljubavi prema tom doista tvrdoglavom članu crkve tako da ga se mogu riješiti.

Pavlov odgovor na ovu želju isti je kao i onaj koji je Isus dao Petru na pitanje kada može prestati praštati svom bližnjem. Odgovor je nikada. Kao što je Božja ljubav prema meni beskonačna, tako moja ljubav i briga za one koji su oko mene nema kraja.

Bože, daj mi milosti da živim Tvoju ljubav. Amen. (George R. Knight, „Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima“)