“Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom.” (Rimljanima 14,17)

Ovaj mi je redak smetao u vrijeme kada su pitanja prehrane bila u središtu mog kršćanskog iskustva. Tek sam postupno shvaćao da prehranu i zdrav način života, iako su sredstvo u ostvarenju uravnoteženog vjerskog života, ne trebamo miješati sa samom religijom. Prehrana i zdravlje su sredstva za ostvarenje cilja, a ne sam cilj. Ali crkva je zbunjena zbog onih koji su pobrkali sredstva i ciljeve.

Pavao je siguran da je središnje pitanje vjere “pravednost, mir i radost po Duhu Svetom”. “Pravednost” je jedna od najvažnijih riječi u Poslanici Rimljanima. To je riječ kojom Pavao sažima pojam spasenja koje dolazi kroz Krista. Za njega je pravednost koja dolazi kroz Krista srce i duša kršćanske vjere. Bez Kristove pravednosti koju osoba vjerom prihvaća kršćanstvo jednostavno ne može postojati. Pavao gotovo da nije imao suosjećanja prema isposnicima koji su hranu i piće nastojali učiniti središtem svoje vjere. S druge strane on je bio spreman prilagoditi se kako ne bi uvrijedio one koji se bore dok se pokušavaju odvojiti od ostataka židovskog naslijeđa — sve dok ne poistovjete ovo naslijeđe sa samom religijom.

Mir je bio jedan od rodova pravednosti u Pavlovom razmišljanju. On u svojoj Poslanici spominje dvije vrste mira: mir s Bogom i mir od Boga. Prvi smo susreli u Rimljanima 5,1 gdje kaže da smo “opravdani vjerom u miru s Bogom”. Drugu vrstu spominje u Filipljanima 4,6.7: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu s prošnjom … I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.”

Drugi rod pravednosti je radost. Žalosna činjenica u životu je da toliko mnogo kršćana izgleda jadno. Pitamo se gdje je središte njihove vjere. Pavao je, nasuprot tome, bio radostan čak i u nevolji. Zašto? Zato što je Isus bio Njegov Spasitelj i Gospod.

Redoslijed Pavlove trostruke definicije religije vrlo je važan. Velik broj ljudi želi radost i mir bez pravednosti. Ali oni dolaze samo ako imamo ispravan odnos s Bogom. (George R. Knight, „Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima“)