“Da umaknem nevjernicima u Judeji i da moj dar koji nosim u Jeruzalem bude ugodan svetima.” (Rimljanima 15,31)
Pavao je u Rimljanima 15,30 tražio Rimljane da se mole za njega. On sada govori o sadržaju onoga za što bi on želio da se mole.
On vidi dvije posebne opasnosti. Prvo, nevjerne židovske vođe koje su Pavla smatrale najvećim uzročnikom nevolja, čovjekom koji je bio na čelu širenja krivovjerja u cijelom imperiju. Nikoga se ne mrzi više od osobe koja usred bitke zamijeni strane. A Pavao koji je bio na čelu progonstva kršćana sada je bio na čelu misijskih napora nove religije. Kao što to opisuje knjiga Djela apostolska, neki Židovi su bili voljni izgubiti vlastiti život kako bi se riješili ovog uzročnika nevolja. Međutim, Pavao vidi i moguće probleme među kršćanima iz židovstva. Zašto? možda se pitamo. Nije li im donio hranu? Zar njegove poslanice ne pokazuju koliko je energije potrošio za prikupljanje novca za siromašne kršćane u Jeruzalemu? U čemu je problem?
Pavao se morao baviti problemom s kojim se Crkva suočila mnogo puta u svojoj dugoj povijesti. On je znao da je njegovo nauk točno u skladu sa Starim zavjetom, ali neki tradicionalisti smatrali su ga otpadnikom ili kako bismo mi to nazvali “Babilonom”. Zašto? Zato što se nije držao tradicionalne teologije koju su oni zastupali. Neki su ga smatrali opasnim inovatorom. Oni su i uzimanje novca od njega mogli smatrati mitom ili trgovinom zbog čega Leon Morris i piše: “Apostol se nadao da će kupiti oprost zbog svojih prekršaja obrednog zakona.” Prihvaćanjem njegovog novca oni bi prihvatili njegov nauk među neznabošcima. Za njih je Pavao širio “babilonski” nauk — on je bio neprijatelj.
Pavao je bio svjestan da židovski kršćani nisu u potpunosti razumjeli značenje onoga što je Isus učinio na križu za njihov ceremonijalni sustav. On se nadao da će im molitvom i donošenjem pomoći od neznabožaca pomoći da vide da su svi doista na istoj strani u velikoj borbi protiv sila tame.
Njegovo iskustvo sadrži važnu pouku za nas danas. Jednostavno je nekoga nazvati “Babilonom”. U ovakvim situacijama važno je slušati se međusobno, moliti jedan za drugog i nastojati donijeti Božji mir kroz razumijevanje Božje Riječi. Crkva još uvijek treba iscjeljenje. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)