“Što da zaključimo? Što Izrael nastoji steći, nije (kao cjelina) postigao, a izabranici postigoše. Ostali pak otvrdnuše…” (Rimljanima 11,7.8)
Pavao je došao do trenutka kada treba sažeti sve što je rekao. Kakav zaključak možemo izvući o položaju Židova u svjetlu njegove dosadašnje rasprave u Rimljanima 9-11? Budući da Bog nije odbacio svoj narod (Rimljanima 11,1), kakav je onda njegov položaj?
Pavlov odgovor: većina naroda nije prihvatila istinsku pravednost. Razlog nije to što nisu pokušali. Nijedan drugi narod nije je tako gorljivo “nastojao steći”. Njihovo vršenje Zakona bilo je gorljivo. Oni su stvorili stotine pravila i uredbi u vezi sa Zakonom. Samo su za subotu napisali oko 1520 pravila. Ovo se svakako smatra gorljivim vršenjem Zakona. Oni su željeli pravednost, tvrdi Pavao, ali su izabrali pogrešan put.
Ali nisu svi, ističe apostol, zapali u ovu zamku. Neki, koje on naziva izabranim, našli su pravi put pravednosti.
A što razdvaja izabrane od većine njihovih bližnjih, Židova? Kontekst nudi odgovor u prethodnom retku (6.): međusobno isključivi putovi milosti i djela. Izabrani su oni koji su, shvaćajući svoju nemoć protiv grijeha, prihvatili Krista vjerom. Drugi su tražili pravednost ljudskim naporima i nisu uspjeli.
Ova potonja skupina, kaže nam Pavao, “otvrdne”. Kako su postali takvi? Kao i faraon u knjizi Izlaska o kome je Pavao razmišljao u Rimljanima 9. Oni su otvrdnuli ne zato što ih je Bog odbacio, jer On to prema Rimljanima 11,1 nije učinio, već zato što se nisu pokorili Božjoj pravednosti. The Seventh-day Adventist Bible Commentary o Rimljanima 11,8 kaže: “Ako čovjek uporno odbija milost, Bog, koji nikoga ne prisiljava protiv vlastite volje, ostavlja čovjeka prirodnim posljedicama njegovog tvrdoglavog odbijanja.”
Jedna posljedica je otvrdnuće. Imajući to na umu, Moffat prevodi “otvrdnuše” s “postali su neosjetljivi”, a Goodspeed “postali su okorjeli”. Pavao ističe druge posljedice od 8. do 10. retka kao što je obamrlost, duhovne oči koje ne vide, a leđa im se savijaju pod neprekidnim teretom pokušaja da steknu pravednost po Zakonu. U svjetlu ovih posljedica nije čudo što Pavao neprekidno svima nudi milost a ne samo Židovima. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)