„Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ (Otkrivenje 3,20)
Isus predstavlja sebe kao Onoga koji stoji s vanjske strane vrata Laodiceje, kuca i čeka poziv da uđe. Vrata Filadelfije su vrata spasenja. Krist ih drži otvorenim i nitko ih ne može zatvoriti. Ali, ova vrata nije zatvorio Isus, već sama Laodiceja. Tekst nas podsjeća na Pjesmu nad pjesmama, ali i na priču koja se dalje događa.
„Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: ‘Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi.’ ‘Svukla sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?’ Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz prste na ručku zavora. Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao.“ (Pjesma 5,2-6)
Salomonova je prva žena bila kći egipatskog vladara (1. Kraljevima 3,1.2). Iako utemeljen na političkom savezu, izgleda da se brak pretvorio u ljubavnu vezu. Iako je kasnije Salomon prikupio veliki harem, nedavna su istraživanja dokazala da je bio monogaman u razdoblju prvih dvadeset godina (1. Kraljevima 9,9.10; 11,1-4). Državni poslovi su bili tako obimni da su neposredni susreti kralja i kraljice postali prilično rijetki, jer su živjeli u različitim, iako susjednim palačama (1. Kraljevima 7,7.8).
Priča ispričana u pjesmi se vjerojatno donosi na noć u kojoj je kraljica znala da je Salomon u gradu i da misli na nju.
Pjesma nad pjesmama je priča o jednoj ženi iz Salomonovog harema, koja je bila njegova ljubimica. Ona se nadala da će on svratiti do nje. Nakon dugog čekanja, konačno je odustala i otišla u postelju. A onda je on stigao. Međutim, pospana, nije odmah skočila niti ga je pozvala da uđe. „Ne, ne sada! Ne ustaje mi se iz postelje, niti se imam volju ponovno oblačiti! Uprljati ću noge ako budem hodala!“ Na kraju, je ipak, promijenila mišljenje, dotrčala do vrata i otvorila ih. Bilo je tragično, došla je prekasno!
Ovo je tragičan scenarij kada se primjeni na Crkvu. Isus ne želi ući silom i dozvoljava nam da sami odlučimo. Poruka iz ovog teksta ističe činjenicu da Crkva nema vremena za oklijevanje. Ukoliko Laodiceja ne bude uskoro odlučila, bit će prekasno.
Gospode, da li te stvarno zanemarujem? Da li sam gluh za Tvoje kucanje na vratima mog srca? Pomozi mi da danas na vrijeme dođem do vrata. Želim Ti otvoriti vrata i ne želim to odgađati! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)