„I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema.“ (Otkrivenje 21,23-25)
U životu toliko dobro ide da ga možemo opisati samo tako što ćemo navoditi što nam još nedostaje. Tako je i u Novom Jeruzalemu. Stvarnost Novog Jeruzalema je neopisiva. Naglašeno je da u njemu neće postojati hram, grad neće imati potrebe za suncem i mjesecom, u njemu neće biti noći, njegova se vrata nikada neće zatvarati. Njegovi stanovnici nikada neće imati potrebu boriti se sa suzama, smrti, žalosti, plakanjem ili boli (Otkrivenje 21,4). Naše prvo iskustvo sa tim blaženstvom možda će biti sljedeće: “Nema više smrti! Nemam više zatvorenih vrata! Nema više plakanja! Ovo je mjesto veličanstveno!”
Sve me to podsjeća na 9. studeni 1989. godine. U sedam sati toga jutra istočnonjemački Politbiro je, nakon nekoliko tjedana demonstracija, objavio da svi građani koji to žele mogu odmah napustiti Istočnu Njemačku. Nakon toga su obavijestili Haralda Jägera, šefa granične kontrole, kako nitko ne može preći granicu bez neophodnih dokumenata.
Pošto je pažljivo stražario na svom graničnom prijelazu u razdoblju od 28 godina njegovog postojanja, Jäger je odlučio i te večeri obavljati svoju dužnost. Međutim, negdje oko 23 sata počeo je gubiti kontrolu nad događajima. Mnoštvo od oko 20 tisuća ljudi došlo je na prijelaz i zahtijevalo prolaz, iako većina nije imala vremena nabaviti potrebne dokumente.
Mnoštvo je počelo vikati: “Otvorite vrata! Otvorite vrata! Otvorite vrata!”
Jägerovi ljudi su pogledali prema njemu tražeći upute. Ali, on nije imao nikakva naređenja i upute za takvo stanje. Granični stražari su bili uporni: “Reci nam što da radimo!”
Jäger je u svojoj ruci imao sudbinu 20 tisuća ljudi, možda čak i cijele zemlje.
“Što činiti”, upitao je svoje ljude. “Da naredim pucanje?” Jäger je dobro znao da naređenja koja je dobio može sprovesti jedino krvoprolićem.
Nešto nakon 23 sata rekao je svojim ljudima koji su stražare li na graničnom prijelazu: “Otvorite širom sve prolaze!” Do zora je je oko 100 tisuća oduševljenih istočnih Nijemaca prošlo kroz ta vrata u Zapadni Berlin. Nekoliko sljedećih dana stanovnici Njemačke i sa istoka i sa zapada rušili su stare simbole i nazdravljali novo vrijeme jedni drugima. Za njih je simbol raja kome su se nadali bila naredba da se vrata nikada više ne zatvore!
Gospode, hvala ti što ništa od onoga što nas danas muči i tišti neće zauvijek ostati. Daj nam strpljenja u čekanju tog slavnog oslobođenja. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)