„I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine? I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.“ (Otkrivenje 5,1-4)
Ovaj prizor u 5. poglavlju Otkrivenja temelji se na prizoru iz prethodnog poglavlja. Tekst u Otkrivenju 4. poglavlju opisuje opću stvarnost u nebeskoj prijestolnoj dvorani. U sredini dvorane nalazi se prijestolje i sve što se događa povezano je s njim. Najvažniji proces, naravno, predstavlja bogosluženje. Uvijek iznova u ova dva poglavlja četiri živa bića počinju pjevati i sve više i više vjernika im se pridružuje.
Međutim, između 4. i 5. poglavlja postoji i velika razlika. Dok 4. poglavlje opisuje opću stvarnost u nebeskoj prijestolnoj dvorani, 5. poglavlje se događa u posebnom vremenskom razdoblju. Nebesku prijestolnu dvoranu zahvaća kriza. Cjelokupno se proslavljanje iznenada prekida i svi gledaju prema sredini dvorane u očekivanju i tišini, pitajući se: „Što se to događa?“
U čemu je problem? Svi vide knjigu koju nitko ne može otvoriti. Iako u početku može izgledati da je to samo nevažan problem, tišina na Nebu i Ivanovo plakanje pokazuju da se radi o životu i smrti. Treba pronaći nekoga tko će otvoriti knjigu! Ono što dramu još više pojačava je upravo činjenica da se knjiga nalazi u posjedu samoga Boga, Onoga koji sjedi na prijestolju. Zašto je potrebno potražiti nekoga tko će otvoriti svitak? Zar sam Gospod nije mogao to učiniti?
Ovaj prizor treba naglasiti da se svemir suočava s velikim problemom, tako velikim da i sam Bog oklijeva riješiti ga. Izgleda da se radi o pravu na vladavinu. Bog je, ukoliko to želi, svakako dovoljno moćan uzeti vlast u svoje ruke. Ali, moć nije u isto vrijeme i pravo. I tako, samo je „dostojna“ osoba mogla riješiti problem.
Pojam „dostojan“ potječe iz teksta u Otkrivenju 4,11: „Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!“ Biti dostojan znači biti osposobljen ili prikladan za posao ili za službu. Ovdje se takvoj osobi postavlja zadatak da otvori knjigu. Problem predstavljen knjigom zahtijevao je posebnu vrstu osposobljenosti. Ništa manje od smrti nije moglo osposobiti Janje da otvori knjigu, čak ni činjenica da se radi o božanskoj osobi.
Gospode, hvala Ti što si me podsjetio koliku je cijenu grijeh zahtijevao od Tebe i u kolikoj je mjeri narušio stabilnost svemira. Hvala Ti, Isuse, na bolnom procesu koji Te je osposobio za najveći zadatak u povijesti svemira! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)