“Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama. On će, kad dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,7.8)
Kršćanstvo nam pruža najdivniju svijest da nikada nismo sami. Božja neizmjerna ljubav nam je osigurala neprestanu prisutnost Svetoga Duha u našem životu. On nam bez prestanka stoji na raspolaganju.
U našem današnjem tekstu Sveti Duh se u različitim prijevodima naziva ne samo Braniteljem već i Pomoćnikom, Utješiteljem i Savjetnikom. U stvari, On obavlja sve te službe, ali i mnoge druge. Među svim ljudima, kršćani su najblagosloveniji, jer se jedna Osoba Božanstva trudi oko njih i radi za njih svakoga dana.
Trebali bismo se više zahvaljivati Bogu na Branitelju. Međutim, nije svako djelo Svetoga Duha u našem životu djelo obrane i utjehe – ili, u najmanju ruku, nije to izravno. Katkad nam Njegovo djelo u početku smeta, čak nas i ranjava. Vidite, zadaća je Svetoga Duha osvjedočiti nas da griješimo. Zadaća Svetoga Duha je kazati nam da u našem životu nešto treba promijeniti, da mi nismo onakvi kakvi bismo morali biti; da smo sebični, zli, oholi. On uvijek istražuje upravo ona područja našeg života koja bismo mi sami najradije zadržali u tajnosti. Međutim, to je djelo u stvari djelo milosti. Ono je slično postupku liječnika koji nas kucka da bi ustanovio imamo li kakvu opasnu bolest.
Slušajmo Svetoga Duha. On objavljuje vijest koju bismo morali čuti. To je poruka da smo od rođenja u vlasti grijeha. On nas osvjedočava u naše duhovno siromaštvo. Ali, Njegovo je djelo još mnogo obimnije. Branitelj nas upućuje i na rješenje svih naših problema – na Isusa Krista, na Njegovu Žrtvu za nas na križu i na beskrajnu pravednost koju nam želi darovati. Hvalimo Boga zato što Branitelj radi u našu korist. On nas upozorava na naše siromaštvo da bismo se mogli obogatiti u Isusu Kristu.