“A Izaija viče o Izraelu: Iako je broj sinova Izraelovih kao morski pijesak, spasit će se samo Ostatak, jer će Gospodin potpuno i brzo ostvariti riječ na zemlji.” (Rimljanima 9,27.28)
Pavao se s današnjim retkom okreće pitanju prihvaćanja neznabožaca u kraljevstvo (dokazano citatima iz knjige proroka Hošee) i isključenja mnogih Židova. Kako bismo procijenili vrijednost apostolovog dokaza, trebamo znati da većina Židova u njegovo vrijeme nije prihvatila Krista. Zato su oni zaključili da je Pavao pogriješio. Da je Isus bio Krist, razmišljali su oni, onda bi Ga Božji narod, Židovi, radosno prihvatili. Budući da se to nije dogodilo, Pavao je očito pogriješio. Naravno, ovo je stari način razmišljanja koji podrazumijeva da religiozna većina određuje istinu.
Apostol nastoji pobiti upravo ovakav način razmišljanja. On to čini tako što se vraća Starom zavjetu i citira dva puta iz knjige proroka Izaije.
Prvi (današnji redak) je iz Izaije 10,22. Ovaj redak kaže da je Izrael postao veliki narod. To je bilo izravno ispunjenje Božjeg obećanja Abrahamu da će njegovo sjeme biti brojno kao zvijezde. Naravno, izraelski narod je volio kada netko potvrdi njihovu izabranost. Oni su doista i vjerovali da su oni Božji poseban narod te da im njihova posebnost jamči mjesto u Njegovom kraljevstvu.
Ali Pavao kaže: Ne! On potvrđuje svoju tvrdnju činjenicom da će samo “ostatak” naroda biti spašen. Premda redak u Izaiji 10 govori o asirskom ropstvu, Pavao ga primjenjuje na njihovo odbacivanje Krista.
Pavlov drugi citat (Rimljanima 9,29) dolazi iz Izaije 1,9 u kojem je prorok izjavio da bi narod postao kao Sodoma i Gomora, dva grada koja su prestala postojati, da Bog nije sačuvao Ostatak u Izraelu. Ali tako neće biti s Izraelom. Bit će Ostatak, kaže Pavao, koji će vjerom prihvatiti Isusovu vladavinu.
Ovo je pouka i za kršćane. Lako je misliti da smo ispravni pred Bogom samo zato što pripadamo Crkvi ili imamo vanjsku poslušnost. Ali to nije tako! Svatko može pripadati Crkvi. Ali da bi netko bio dio Božjeg vječnog Ostatka, mora imati živi odnos vjere s Njim.
Dragi Gospode, danas želim ponovno posvetiti svoj život Tebi i pripadati Tvom suvremenom Ostatku. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)