“I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!” (Matej 6,12)
Godine 1830. George Wilson je osuđen za pljačku američke pošte i osuđen je na vješanje. Predsjednik Andrew Jackson izdao je pomilovanje za Wilsona, ali ga je osuđenik odbio prihvatiti. Stvar je otišla pred vrhovnog suca Marshalla, koji je zaključio da će Wilson morati biti pogubljen. “Pomilovanje je komadić papira,” napisao je Marshall, “čija je vrijednost određena prihvaćanjem od strane osobe koja treba biti pomilovana. Ako se odbije, to nije oprost. George Wilson mora biti obješen.”
Sud je izjavio: “Oprost je isprava za čiju je valjanost bitno da je pruženo, ali oprost nije potpun bez prihvaćanja. Osoba kojoj se nudi može ga odbiti; a ako odbije, mi na sudu nemamo nikakvu moć da ga prisilimo na prihvaćanje.”
Pomilovanje je oblik oprosta za zločin ili poništavanje (u cijelosti ili djelomično) kazne koja je s njim povezana. Ponekad se opraštanje više usredotočuje na otpuštanje ljutnje ili ogorčenja. Isus je govorio o opraštanju bratu koji griješi protiv tebe. “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu” (Luka 17,3). U stvari, Krist kaže: “Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.” (4. stih).
Georgeu Wilsonu ponuđen je oprost, ali ga je odbio prihvatiti. Krist je ponudio oprost za naše grijehe. Ne samo da bi bilo mudro prihvatiti ovu ljubaznu ponudu nego i imati takav stav prema drugima. Koliko je bolje ponuditi oprost ljudima koji su živi i mogu ga prihvatiti. (Amazing Facts Daily Devotional)