„Sličan je graditelju kuće koji iskopa duboko te postavi temelj na litici… A onaj koji ču, a ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na zemlji bez temelja.“ (Luka 6,48.49)
Jučer smo proučavali sličnosti između dvojice graditelja (Matej 7,24-27). Otkrili smo da su na površini bili vrlo slični. Obojica su, prenesemo li to na duhovno područje, bila dobri kršćani.
Danas bismo htjeli vidjeti po čemu su se razlikovali. U tom će nam pothvatu od velike koristi biti Lukin tekst priče. On, naime, pruža podatke koje ne nalazimo kod Mateja. Luka nam kaže, kao što vidimo u današnjem tekstu, da je mudri graditelj kopao duboko i uložio dosta truda da postavi dobar temelj za svoju kuću. Suprotno tome, nerazumni graditelj uopće nije kopao. Nije se htio izlagati naporima da postavi temelj.
Ključ za razumijevanje čovjeka čija kuća nije imala temelja je riječ lud ili nerazuman. Ludi graditelj je bio u velikoj žurbi. Zašto ne bi krenuo prečicom, mislio je on, ako su rezultati isti? Nitko neće primijetiti razliku, budući da se temelji nalaze ispod površine. Zašto onda samo gubiti vrijeme kopajući temelje?
Ludi graditelj je, čini se, smatrao da sve zna. On je znao kako se grade kuće ne poštujući pravila graditeljskog zanata. Njemu nisu bili potrebni savjeti arhitekta ili drugih znalaca.
Osim tih osobina, ludi graditelj nije planirao unaprijed. On je želio kuću. Zašto da je ne sagradi na obali rijeke gdje sve izgleda mnogo ugodnije? On je dovoljno lukav i pronicljiv da zna kako je graditi na pijesku mnogo brže i jednostavnije nego graditi na kamenu, zar ne?
Sve se ove osobine mogu prenijeti i na duhovno područje. Nerazumni su kršćani zainteresirani samo za površinsku religiju; i kako sve znaju, ne trebaju im savjeti drugih vjernika; oni žive za sadašnjost, za današnji dan, a ne za neku budućnost.
Sve to izgleda vrlo dobro. Postoji samo jedan problem. Njihova građevina ne može izdržati oluje života i Božjega suda. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)