„I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.“ (Otkrivenje 21,2.3)
Mlada žena, bolesna od smrtonosne bolesti, saznala je da ima samo tri mjeseca života pred sobom. I tako, dok je sređivala svoju ostavštinu, pozvala je pastora kako bi s njim porazgovarala o svojim posljednjim željama. Rekla mu je koje pjesme želi da se pjevaju prilikom sahrane, koje tekstove pročitati i u kojoj odjeći želi biti sahranjena.
Sve je bilo ugovoreno i pastor se upravo spremao poći, kada se ona iznenada sjetila nečega što joj je izgledalo veoma važno. “Ima još nešto”, rekla je uzbuđeno.
“Što je to”, upitao je pastor.
„Vrlo je važno”, nastavila je ona. “Želim biti sahranjena s vilicom u desnoj ruci!”
Iznenađen pastor je gledao ženu, ne znajući što reći.
“To vas iznenađuje, zar ne”, rekla je ona.
“Pa, da budem iskren, iznenađen sam ovom željom!”
Bolesnica mu je objasnila. “Svih godina u svom životu odlazila sam na ručkove i večere i sjećam se kako mi je svaki put kada su tanjuri bili skupljani netko rekao: ‘Zadržite vilicu! Ono najbolje tek dolazi!… Čokoladna torta ili pita od jabuka. Nešto prekrasno – i ukusno.’ Zato želim da ljudi koji me vide u tom kovčegu s vilicom u ruci požele saznati razlog tako neobične želje. Onda im vi možete reći: ‘Zadržite vilicu… Ono najbolje tek dolazi’!”
Ovaj tekst o budućnosti napisan je praćen mišlju o prošlosti. Božja vječna nagrada Njegovom narodu sadrži i obnavljanje Jeruzalema i Edena. Njegov će narod živjeti u gradu punom vrtova koji će im ponuditi najbolje iz oba svijeta: mir i spokojstvo Edena zajedno s uzbudljivim životom u velikom gradu. A što je najuzvišenije od svega, sam Bog će biti tamo s nama.
Gospode, od početka svog života smo osjećali kako postoji nešto bolje što nas čeka. Hvala Ti na dragocjenom obećanju o novom Jeruzalemu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)