“Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne.” (Psalam 149,4)
Zemaljsko je gospodarstvo utemeljeno na sigurnosti i snazi. Ne postoji neka beskrajna količina bogatstva. I stoga ljudi i žene svim silama nastoje dobiti svoj dio – ili, da budemo pošteni, bar malo više nego svoj dio.Posljedice ljudske sebičnosti i agresivnosti vide se na sve strane. Narodi ustaju na narode na međunarodnom planu, dok se pojedinci bore da se popnu što više na ljestvici položaja, ugleda i časti.
Čini se da krotki imaju malo izgleda da naslijede bilo što vrijedno spomena. Isusova konačna nagrada je bila križ. Mnogi Njegovi vjerni sljedbenici bili su progonjeni, zatvarani i ubijani. Izvješća u dnevnim novinama kao da se potpuno suprote Isusovom nagovještaju da će krotki naslijediti zemlju. Zemaljski pogled na uspjeh čini se da podupire Darwinov zakon džungle: da samo najsposobniji preživljavaju.
Međutim, prividna stvarnost nije i jedina stvarnost. Niti je to konačna stvarnost. Obećanje u trećem blaženstvu odnosi se na budućnost: “Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!” – ali će se to dogoditi tek na kraju svega.
Ipak, neće to biti zemlja koju mi danas poznajemo, zemlja puna sebičnosti, zagađenja i uništenja. Bit će to zemlja obnovljena u svoj svojoj edenskoj ljepoti. Bit će to zemlja u kojoj neće biti slomljenih srca, pogreba i bolnica. Bit će to zemlja dostojna da se na njoj živi.
Izaija je to lijepo opisao: “Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno – izvori.” (Izaija 35,5-7)
Neće samo fizičke karakteristike zemlje biti drukčije, već će drukčiji biti i njeni stanovnici. Krotkost će biti sveopća osobina svih, jer će samo krotki naslijediti zemlju. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)