„Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje.“ (Otkrivenje 13,13.14)
Emiko Okada je imala samo osam godina kada se s dvojicom mlađe braće igrala u vrtu i kada je vidjela zasljepljujuću svjetlost. Onda je odjeknuo glasan prasak od koga je izgubila svijest. Kad je došla k sebi, rekla je: “Osjećala samo se kao da se sunce ruši prema meni!” Braća su plakala pored nje, jer su njihova tijela bila prekrivena plikovima od opekotina. Susjedi su se teturali ulicom, goli tijela, a kože mi visjela leđa i grudi. Mrtva tijela Prekrivala su prolaze između kuća.
Bilo je to 6. kolovoza 1945. godine u Hirošimi. Nitko u tom gradu na jugu Japana nije obraćao pažnju na zujanje tri američka bombardera B-29 iznad svojih glava. Jedan od njih bio je Enola Gay koji je u 8:14 sati prijepodne bacio jednu jedinu bombu koja je izazvala “kišu ruševina” koju je predsjednik Truman obećao ukoliko se Japan ne preda.
Ocjenjuje se daje trećina stanovnika od oko 350 tisuća koliko se zatekla na njegovim ulicama toga dana, uključujući korejske regrute i jedinice kraljevske armije odmah izginulo. Još mnogo tisuća drugih će umrijeti od posljedica radioaktivnog zračenja u godinama koje će doći. Bomba je staklo pretvarala u tečnost, zgrade u prah i ljude u mrlje na zidinama razvalina.
Onda je počela padati crna kiša. Izgledalo je kao nafta čovjeku koji se zvao Seiko Komatsu, kome je tada bilo devet godina. Dječak je gledao kako kiša natapa tijela njegovih ranjenih, rođaka djede i bake. On je, kada je bomba pala, upravo doručkovao u njihovom domu. Tri dana nakon toga sljedeća bomba je razorila grad Nagasaki. Japanci su 14. kolovoza objavili svoju bezuvjetno predaju. I tako se najveći i najstrašniji rat u povijesti završio događajem, koji je bio neusporedivo užasniji od rata kojeg je htio završiti.
Zvijer koja izlazi iz zemlje (Otkrivenje 13) služi se “ognjem koji se spušta s neba na zemlju ” kako bi nametnula vlast nesvetog trojstva (zmaj, zvijer koja izlazi iz mora i zvijer koje izlazi iz zemlje). Taj oganj s neba će povećati zlo i patnje umjesto njihovog umanjivanja. Ali Onaj koji se nije uplašio križa će naći način kako bi dovršio rat koji će biti mnogo širi i strašni od Drugog svjetskog rata.
Gospode, čeznem za krajem patnjama i strahu. Dok se Ti boriš u završnom borbama velikog sukoba između dobra i zla, pomozi mi da imam povjerenja u Tvoju moć bez obzira što se u mojoj stvarnosti događa. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)