„Odgovorih mu: ‘Gospodine moj, ti to znaš.’ A on će mi: ‘Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.’“ (Otkrivenje 7,14)

Jedne večeri grupa vjernica, koja se okupila na proučavanju Biblije, spotaknula se o tekst iz Knjige proroka Malahije 3,3. koji govori da će Bog sjesti kao Onaj „što topi srebro i pročišćava“. Zanimalo ih je što bi moglo biti zajedničko Bogu i čovjeku koji pročišćava srebro. Nakon rasprave vjernice su se rastale, ali je jedna od njih obećala da će tijekom tjedna proučiti sustav pretapanja srebra.

Žena je ugovorila posjetu radionici za obradu srebra. Dok je promatrala radnika koji je srebro izlagao najtoplijem djelu plamena iz gorionika, upitala ga je zašto to čini. „Zato što plamen oslobađa srebro svake nečiste primjese“, odgovorio je radnik. „Što je plamen jači, to je srebro koje mu je izloženo čistije!“

Radoznalost ove vjernice još nije bila potpuno zadovoljena. „Ali, kako znate kada je srebro spremno za vađenje iz plamena?“

„To je lako“, odgovorio je radnik, „srebro je spremno kada u njemu mogu vidjeti odraz svoga lica!“

Osnovno značenje riječi koja je prevedena kao „nevolja“ glasi „pritisak“ ili „teške okolnosti“. Svi se možemo uživjeti u stanje „nevolje velike“, jer smo svi u životu doživjeli žalost, nesreću ili nevolju. Dok prolazimo kroz iskustvo žalosti i nesreće, teško možemo i zamisliti da nešto dobro može proizaći iz teške patnje ili stradanja. Tek iz perspektive vremena, u skladu s vremenskom udaljenosti, postajemo sposobni sagledati utjecaj Božje ruke koja nas topi, čisti i dovodi u stanje korisnosti koje se ni na koji drugi način ne bi moglo dostići.

Kada god osjetim da sam se našao izložen neizdržljivo žestokom ognju, utješim se mišlju da me moj „Ljevaoničar“ drži veoma pažljivo. Bez obzira kako se privremeno osjećam, ostajem svjestan da me On, ni za trenutak, neće ostaviti samog . Mogu se radovati pomisli, čak i onda kada mi se čini da mojim patnjama nema kraja, da On to čini samo zato što ima pred očima neko dobro, neki dobar cilj koji trebam postići. On će me svakako izvaditi iz ognja, kada u meni sagleda svoj odraz! Nije toliko važno kako se osjećam i koliko mi je teško – najvažnija je pomisao da ću poslije svega biti sličniji Isusu i da će se u meni vidjeti Njegov lik

Gospode, u iskušenju sam Te zamoliti da ukloniš probleme koji mi otežavaju život. Međutim, molim Te da umjesto toga učiniš sve što je potrebno da me pripremiš za napredak u budućnosti, da uvećaš moju korisnost u služenju Tebi i Tvome djelu! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)