“Jer ako po tijelu živite, umrijet ćete. Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.” (Rimljanima 8,13)
Jedan negdašnji kršćanski prvak je rekao: “Ja ne mogu zabraniti ptici da preleti preko moje glave. Ali, svakako, mogu joj ne dopustiti da napravi gnijezdo na mojoj glavi ili da mi odgrize nos!”
U Propovijedi na Gori Isus nam želi reći da grijeh trebamo shvatiti ozbiljno. To djelomično znači da se kršćani trebaju prestati igrati s kušnjama i s grijehom. Ako to ne budu učinili, jednoga će dana izgubiti bitku s njime. Podmukla sila grijeha predstavlja nečasne misli i tjelesna uživanja kao prihvatljiv način života. Ali, kao i otrovna zmija u travi, put grijeha donosi jedino smrt.
Biblija nas poziva da ne dopustimo grijehu da nas odvuče u propast. Grijeh treba umrijeti, treba biti pokopan, završiti na groblju. Prema našem današnjem tekstu, Bog nam daje svoga Svetoga Duha da nam pomogne u sukobu s grijehom. Mi nismo prepušteni sami sebi. Stoga trebamo “poslove tjelesne moriti” uz pomoć Svetoga Duha, poslužujući se njegovom silom na svakom koraku svoga životnog puta.
Nama je pomoć Svetoga Duha potrebna da ne bismo više snažili svoju tjelesnu narav. Ali, kako da dobijemo tu pomoć? Pavao zapovijeda: “Nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!” (Rimljanima 13,14) U svakome od nas gori plamen. Ludo je kada taj plamen stavljamo u blizinu novog goriva.
Mi se moramo držati daleko od mjesta, programa, knjiga i ljudi koji čine da se taj plamen razgorijeva u nama. Mi moramo “iščupati” i “odsjeći” neke pojave i neka djela iz svog života.
Međutim, moramo biti vrlo pažljivi. Moramo se stalno moliti Bogu da nam pomogne kako se ne bismo borili protiv zla svojom snagom, jer bi poraz bio neumitan. Samo nam Božja sila može pomoći da grijeh istjeramo iz svog srca i iz svog života. Samo nam Bog može pomoći da sahranimo svoje negdašnje sklonosti. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)