„Ponizite se pred Gospodinom, i on će vas uzvisiti!“ (Jakov 4,10)
Što ljudski um uzdiže na odgovarajuću razinu? Križ na Golgoti! Kada gledamo na Isusa, Začetnika i Završitelja naše vjere, svaka želja za proslavljanjem samoga sebe pada u prah.
Ukoliko se pravilno postavimo, javlja se duh poniznosti koji unapređuje krotkost i skromnost uma. Dok razmatramo križ, postajemo sposobni da vidimo prekrasne mogućnosti koje on donosi svakom vjerniku. Kada Boga u Kristu pravilno sagledavamo, naša ljudska oholost i uzvišenje spušta se na pravu razinu. Nema više samouzvišenja, već se pokazuje istinska poniznost.
Svjetlo koje dopire s križa na Golgoti učinit će da se ponizi svaka ohola misao. Oni koji traže Gospodina svim svojim srcem, koji prihvate veliko spasenje koje im On nudi, otvorit će vrata svojeg srca Isusu. Prestat će sebi pripisivati slavu. Neće se ponositi svojim dostignućima ili sebi pripisivati zasluge za svoje sposobnosti, već će sve svoje talente smatrati Božjim darom, koji se moraju rabiti Njemu na slavu. Svaku svoju umnu sposobnost smatrat će dragocjenom jedino ako je uporabljena u Kristovoj službi.
Kristova poniznost, kada je svoju božansku narav odjenuo ljudskom, dostojna je da o njoj razmišljamo. Da se ova tema proučavala onako pozorno kao što je trebalo, mnogo manje bismo govorili o sebi, a mnogo više o Kristu. Upravo je samosvijest ono što razdvaja ljudskog upravitelja od njegovog Boga i sprečava životvornu rijeku koja teče od Krista da obogati svako ljudsko biće. Kada slijedimo Krista na putu samoodricanja i križa, ustanovit ćemo da se ne trebamo truditi da steknemo poniznost. Kada budemo slijedili Kristove stope, naučit ćemo biti krotki i ponizna srca kao On. Vrlo malo misli posvećivat ćemo sebi jer mi sami nikada ne možemo sebe učiniti velikima. Samo nas Kristova blagost može učiniti velikima.
Božji vjerni i skromni narod istjerat će iz svojeg srca idolopoklonstvo, obožavanje samoga sebe, i Krist će mu postati sve i u svemu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)