„Pjevaju oni pjesmu novu: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.“ (Otkrivenje 5,9.10)
Prema današnjem tekstu Evanđelje ima nevjerojatan internacionalni karakter. Janjetova smrt otkupila je ljude iz svakog plemena, jezika i naroda. Takva otvorenost mnogo je veća od svake koju bi mogli poznavati suvremenici prvih kršćana. Otvorenost kršćanstva i njegova spremnost prihvaćanja svih ljudi dovela je to toga da se danas nitko ne iznenađuje što većinu kršćana sačinjavaju nekadašnji neznabošci.
Ipak, potpuni nedostatak predrasuda u krilu Evanđelja i danas nam može poslužiti za pouku. Evanđelje je prihvaćalo i danas prihvaća ljude za koje to nikada ne bismo pomislili. Takvo držanje protivi se cjelokupnoj srži naše urođene sumnje prema svakome koji se razlikuje od nas. Sjećam se susreta s malom grupom kršćana u jednoj muslimanskoj zemlji. Razgovarao sam s njima o mojoj dubokoj želji da dovedem Isusu svakoga, bez obzira na rasu, porijeklo ili religiju. Zaprepastio sam se kada sam otkrio da oni nisu zainteresirani za muslimane. Bez obzira o čemu sam im govorio, nisu osjećali nikakav poziv od Boga da se u ljubavi usmjere prema svojim bližnjima.
Iako povijest daje muslimanima mnogo razloga da ne vole kršćane, naišao sam na muslimane koji su bili mnogo otvoreniji za odnos s kršćanima nego obrnuto. Djelovanje malog broja terorista ne smije nas spriječiti da prihvatimo činjenicu da Bog visoko cijeni sve ljude, pripadnike svih rasa, jezika i kultura.
Otkrio sam da su ljudi iz svih naroda i kultura otvoreni za Evanđelje ako se prema njima postupa s poštovanjem i ljubaznošću. Bog poziva novu generaciju kršćana na odbacivanje predrasude iz prošlosti i da se u Isusovom duhu približi drugima. Našim ponašanjem prema bližnjima možemo im omogućiti da unaprijed osjete ljepotu mnogonacionalnog nebeskog kora iz 5. poglavlja Knjige otkrivenja.
Zamislite kor svetih iz svih stoljeća: tu su stari Izraelci s tamburinama i radosnim plesom, tu su afrički sveti koji se njišu u ritmu i pjevaju, tu su europski reformatori sa svojim veličanstvenim himnama, tu su i vjerni monasi sa svojim srednjovjekovnim solo pjesmama, mesijanski Judejci koji plešu oko Tore, pa čak i muslimanski sljedbenici Ise Pejgambera (Isus na arapskom), koji saginju svoga čela sve do zemlje. Mislite li da se možete uhvatiti u koštac sa složenošću te harmonije? Siguran sam da će nas Bog naučiti kako se usuglasiti. Zašto ne bismo počeli izgrađivati božansku harmoniju upravo sada, na mjestu na kome se nalazimo?
Gospode, pomozi mi da svoje bližnje gledam Tvojim očima. Ispuni moje srce radošću koju Ti osjećaš dok gledam beskrajnu raznolikost ljudi koje si stvorio! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)