„I začujem glas na nebu silan: Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti.“ (Otkrivenje 12,10.11)
Sotona sotona pokušava pobijediti Boga optužujući pripadnike Njegovog naroda. On dovodi u sumnju njihov odnos prema Bogu, njihovu dostojnost učestvovanja u pobjedi koju je Bog postigao na križu. Međutim, oni mogu onemogućiti sotonu primjenjujući krv Janjetovu u svom iskustvu. Kada Božji narod stvarno shvati što je Krist na Golgoti učinio za ljude, čak ni prijetnje ne mogu ugroziti njihovu vjernost Bogu. Ali, što sve to znači u svakodnevnom životu?
Sotonine optužbe predstavljaju snažno oružje u jednom ovisnom društvu. Ovisničko ponašanje često se prati unatrag do zlostavljanja i odbacivanja u prošlosti. Nemarni roditelji ranjavaju djecu svojim riječima odbacivanja. Djeca iz dobrih domova ponekad doživljavaju zlostavljanje u školi ili susjedstvu. Čak i dobri roditelji mogu pasti u zamku bezglave životne trke. Oni mogu biti fizički prisutni sa svojom djecom, ali odsutni mentalno ili emocionalno.
Tako veliki dio mladih odrasta s osjećanjem odbačenosti i otuđenosti, iako njihovi roditelji nikada nisu namjeravali takvo nešto učiniti. Sotonine optužbe čine da mladi optužuju sami sebe zbog svojih patnji. On čini da se osjećaju bezvrijedni i bespomoćni, kušajajući ih da se odaju alkoholu, seksu i zadovoljstvima kao emocionalnoj medicini za dušu. Što se više osjećaju posramljenima i usamljenima, to lanci ovisnosti postaju jači.
Poznajem jednog mladog čovjeka koji je na sotonine optužbe odgovorio smrtonosnim nizom očajničkih seksualnih djelatnosti. Pošto je nekoliko puta pao u grijeh, pokušao je u molitvi pronaći izlaz. Onda je doživio još nekoliko epizoda opsjednutosti seksom, iza kojih su slijedile nove molitve. Jednom je zatražio i pomazanje. Ništa mu nije pomagalo, Sve dok ga jednoga dana nisu uhvatili na dijelu i bacili u zatvor. Iako je Billova ovisnost o seksu bila posljedica roditeljskog odbacivanja u djetinjstvu njegova nesposobnost promjene navela ga je na osjećaj odbačenosti i od Boga.
Mislim da je apostol Ivan iz osobnog iskustva saznao za sotonine optužbe. „Služio si Bogu cijelog života i sve što je dobio je jednosmjerna karta do nekog usamljenog otoka!“ Ali prorok nije prihvatio sotonine optužbe, jer je znao kako djeluje krv Janjeta. Isusova krv prodire do korijena ovisnosti, do osjećanja bezvrijednosti i usamljenosti. Kako? „Krv Janjetova“ znači da vrijedimo Bogu koliko i cijeli svemir! Mi smo dragocjeni u Njegovim očima. U toj izvjesnosti možemo ući u proces ozdravljenja koji će obuhvatiti cijelu osobu.
Gospode, danas se osjećam usamljenim, ali ne zato što Tebi nije stalo do mene, već zato što me je sotona primorao na takav osjećaj. Pomozi mi da uvidim vrijednost koju si mi dao na križu! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)