„Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez dječaka! Ne bih mogao gledati jad, što bi zadesio oca mojega.“ (Postanak 44,34)
„Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez dječaka!“ molio je Juda zalažući se za svog mlađeg brata Benjamina. Juda je bio taj koji je predložio da Josipa prodaju u ropstvo. Bio je učesnik i u klanju janjeta, umakanju Josipovog ogrtača u krv i slanju tog predmeta ocu kako bi povjerovao da je Josip ubijen. Ali sada ga vidimo kako moli za život svog brata, kako je voljan zauzeti njegovo mjesto u tamnici, kako bi svog oca poštedio daljeg bola.
Dogodila se promjena srca, potpuna promjena. Meni se sviđa ono što se dogodilo sa Judom, a vama? Ranije se Juda nije obazirao na osjećanja svog oca. Sada je zabrinut zbog njih. Ranije je mislio samo o sebi. Sada misli da je dobro drugih mnogo važnije. Bio je nepošten, sada je častan i pošten. Judin život se promijenio. Preuzeo je odgovornost da bude zaštita i sigurnost svom bratu. Svojevoljno je uzeo tu odgovornost na sebe.
Kad jedan bračni par odlučuje da ima dijete, to je ujedno i odluka da mu budu sigurnost i zaštita. Kad netko odlučuje da bude nastavnik ili propovjednik, to je i izbor da se bude sigurnost onih koji su mu povjereni. To su dobrovoljne odgovornosti, ne odgovornosti koje drugi stavljaju na nas.
Brzo se približava dan kada ćemo poći svome ocu (1. Solunjanima 4,16.17). Danas možemo biti zahvalni Isusu koji se brine i koji će učiniti sve što može da, kad budemo pošli svome Ocu i Ocu Njegovom, i oni koje volimo budu s nama. Zar niste zahvalni Onome, koji će, kao Juda, istupiti i reći za tebe i one koje voliš: „Ja ću biti jamac za njih. Dozvoli mi da zauzmem njihovo mjesto“? Zar niste zahvalni za teret koji nose roditelji, prijatelji ili nastavnici koje poznajete, dobrovoljno ga preuzevši da postanu sigurnost za vas.
Hoćete li mi se danas pridružiti u odluci da ne rastužujemo srce našeg Oca time što nećemo biti tamo kad On bude sakupljao svoju djecu u svom domu? Hoćete li mi se pridružiti zajedno s Judom u molbi upućenoj nebeskom Ocu za naše bližnje: „Ja jamčim za njega. Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez dječaka!“ (Morris Venden, Djelotvorna vjera)