“Već je pravi Židov onaj koji je to u nutrini, a pravo je o obrezanje ono koje je u srcu — po duhu.” (Rimljanima 2,29)
Obrezano srce?
Zvuci čudno! Zapanjujuća kombinacija riječi.
Današnji redak upotpunjuje Pavlovu novu definiciju onoga što znači biti Židov, što znači biti dio Božjeg izabranog naroda. Jučer smo u Rimljanima 2,28 vidjeli da istinska religija nije pitanje vanjštine. Danas saznajemo da Pavao naglašava kako je istinska religioznost pitanje srca.
Zamisao o obrezanom srcu nije Pavlova novina. Stari zavjet ju je redovito spominjao. Na primjer, Mojsije je u Ponovljenom zakonu 30 napisao da će Bog blagosloviti Židove ako se pokaju za svoje grijehe. Nadalje, “Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i sve duše svoje, i da živiš” (Ponovljeni zakon 30,6). U Ponovljenom zakonu 10,16 Mojsije poziva Izraelce da “obrežu svoje srce” i “šije više ne ukrućuju”. U Levitskom zakoniku 26,41 on ponavlja narodu da će ih Bog blagosloviti ako “će se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispaštat će oni svoju krivnju”.
Muškarci kojima se Mojsije obraćao bili su, nema sumnje, fizički obrezani. Oni su imali vanjski znak, ali nisu u nutrini doživjeli religiju. Rabeći novozavjetnu terminologiju, mi bismo rekli da nisu bili obraćeni, da im je trebalo novo srce i nov um te da se moraju ponovno roditi. To iskustvo obraćenja, kao što Mojsije ukazuje, bit će popraćeno priznanjem, pokajanjem i iskrenom ljubavlju prema Bogu na kojoj počiva Božji zakon.
Pavao primjećuje u Rimljanima 2,29 da osoba, ako želi biti Židov, mora imati iskustvo koje seže dalje od Mosijevog “pisanog zakona”. Oni u svojim životima trebaju silu Duha Svetog koja obraća. Isus je to rekao na drugi način u razgovoru s Nikodemom: “Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.” (Ivan 3,5)
Religija je uvijek bila pitanje srca. Pavao poziva svoje židovske čitatelje (i nas) da se vratimo ovoj vječnoj istini. On želi da iskusimo stvarnost, a ne jeftinu imitaciju koja, čini se, zadovoljava mnoge članove crkve. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)