„I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. Viče iza glasa: Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!“ (Otkrivenje 14,6.7)
Zadivljujuća priča u Otkrivenju ističe da je Bog uspostavio svemir u kome je bićima, koja je stvorio, bilo omogućeno reći da ih nije stvorio. Drugim riječima, činjenica da su ljudi pozvani slaviti svoga Stvoritelja ukazuje da Bog nikoga ne prisiljava da prizna Njegovu ulogu prilikom stvaranja. Ljudska bića slična su za zrikavcima koji se pitaju da li je kuća u kojoj žive nastala sama ili ju je izgradio neki graditelj. Bog nije samo moćan, kao što nas priroda uči (Rimljanima 1,18-20), već je i beskrajno strpljiv prema intelektualnim ograničenjima svojih stvorenja.
Da li u današnjem svijetu još ima smisla slaviti Onoga koji je stvorio nebo, zemlju, more i izvore vodene? Clifford Goldstein je pronašao priličan broj uvredljivih razloga zato u svom dijelu “Knjiga o svemiru”. U dijelu je objavljena i priča o znanstveniku koji se specijalizirao za teoriju vjerojatnoće. On je procijenio mogućnost da je naš svemir nastao bez stvoritelja jedan prema 10 na 229. To je jedna mogućnost na svakih 1 sa 229 nula iza sebe, što predstavlja broj koji nije moguće zamisliti. Ono što ovaj broj čini još nevjerojatnijim je činjenica da je zbir svih protona i neutrona u cijelom vidljivom svemiru procijenjen na samo 10 na 80 ( to je 1 sa samo 80 nula iza sebe). Ako vas boli glava dok ovo čitate, i moja mene boli dok ovo pišem! Ovi brojevi govore da je teoretski nemoguće da je svemir, koji poznajemo, mogao nastati bez božanskog plana i Njegove sile.
Astronom Owen Gingerich dodaje ovome svoje svjedočanstvo: “Ja ne mogu dokazati da Bog ne postoji ili da zahtjevi koje Bog ima prema nama ne daju sadržaj našem životu. Ali, da li nebesa kazuju slavu Božju? Mislim da je tako! Svemir je toliko pun takvih čudesnih dijela da drugačije ne mogu misliti.”
Goldstein ide i dalje i parafrazira Cicerona, antičkog govornika. Kada bi svirale koje same sviraju rasle na maslinovom drvetu, svakako ne biste posumnjali kako i samo stablo ima nešto znanja o sviranju. Zar nije, onda, očigledno da svijet ispunjen inteligentnim bićima ukazuje na inteligentnu Osobu koja je planirala svemir? Međutim, izgledalo to nama očigledno ili ne, Bog nikoga ne primorava da Ga slavi. U posljednje dane On posljednji put poziva sve ljude na priznanje da živimo i krećemo se i jesmo zato što nas je On stvorio!
Gospode, hvala Ti što si i mene stvorio po svom nevjerojatnom planu. Ispuni danas moje srce svijeću o Tvojoj veličini i željom za služenje Tebi i obožavanje Tebe iz cijeloga srca. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)