„Jer i mi smo bili negda ludi, nepokorni, lutajući, služeći različnim željama i slastima, u pakosti i zavisti živeći, mrski, jedan na drugoga mrzeći. A kad se pokaza dobrota i čovjekoljublje Boga, Spasitelja našega, ne za djela pravde, koja mi učinismo, nego po svojemu milosrđu spasi nas kupelju preporođenja i obnovljenja Duha Svetoga.“ (Titu 3,3-5)
Zar nije veličanstvena milost i ljubav Božja? Ne za djela pravde, koja mi učinismo, nego po svojemu milosrđu spasi nas kupelju preporođenja i obnovljenja Duha Svetoga, kojega izli na nas obilato po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani milošću njegovom, po nadi budemo baštinici života vječnoga. (Titu 3,5-7) Ovdje nalazimo predivnu sliku spasenja od grijeha koje prima svako srce ispunjeno vjerom. Ovdje se opisuje obnavljajuće djelo Svetoga Duha i Njegovo djelo preporođenja života.
Da li se ovo postiže samo prihvaćanjem Isusa? Da li je opravdanje sve, ili je i posvećenje dio spasenja?
Iako je djelo Svetoga Duha u obnovljenju veličanstveno, postoji nešto više. Djelo Svetoga Duha tijekom kršćanskog života isto toliko se tiče spasenja koliko i djelo Isusa Krista na križu. Sve je to spasenje. Jedno je spasenje od naših prošlih grijeha, a drugo i od sadašnjeg griješenja.
Imamo i obećanje da ćemo na kraju biti izbavljeni iz svijeta grijeha. Sve to proizlazi od Krista i prima se vjerom. Ne postoji razlika. Šta se događa prilikom obraćenja? Novorođenjem primamo natprirodnu promjenu stava prema Bogu i novu sposobnost da Ga upoznamo. Mi možemo primiti ono što nam je potrebno da počnemo kršćanski život. Kad počnemo borbu vjere u kojoj dan za danom tražimo Isusa, i kad Sveti Duh obavi svoje djelo promjene našeg života, bit ćemo svakoga dana povedeni u stalno hodanje s Kristom. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)