“… Reče mu jedan od njegovih učenika: ‘Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike!’ ‘Kad molite — reče im — govorite: Oče, neka se sveti ime tvoje!’” (Luka 11,1.2)
Molitva Očenaš predstavlja Isusov obrazac molitve. On ga je dao zato što su ga njegovi učenici zamolili da ih nauči moliti Bogu. I stoga možemo mnogo naučiti iz ove molitve, tako velike po sadržaju, a tako kratke po obujmu.
Molitva, zapisana u Evanđelju po Mateju 6,9-13 podijeljena je na sedam dijelova, odnosno molbi:
• “Da se sveti ime tvoje!”
• “Da dođe kraljevstvo tvoje!”
• “Da bude volja tvoja na zemlji!”
• “Kruh naš svagdašnji daj nam danas!”
• “Oprosti nam dugove naše!”
• “Ne navedi nas u iskušenje!”
• “Izbavi nas od zla!”
Posvetimo nekoliko trenutaka proučavanju ove molitve. Koju riječ nalazimo u prve tri molbe, iako je nema u posljednjih četiri? I koju riječ nalazimo u posljednje četiri molbe, iako je nema u prve tri? Odgovor na ovo pitanje su riječi “tvoj” i “nas”. Te kratke riječi nam mnogo govore o obliku molitve. Molitva ima svoj red i taj red nalazimo u cijeloj Bibliji.
Prava molitva uvijek počinje s Bogom i odavanjem slave Bogu. Prvo dolaze molbe u vezi s Njime, a tek onda u vezi s nama. U tome se krije pouka. Nikada ne smijemo započeti svoje molitve misleći samo na sebe. Tek kad se obratimo Bogu, tek kad progovorimo o onome što se odnosi na Njega, možemo prijeći na molbe koje se odnose na naše potrebe. Isus je vratio žarište molitve na Boga, tamo gdje ono i treba biti, jer je Bog izvor svega što postoji.
Nama je vrlo lako da u svojim molitvama prijeđemo s Boga i Njegovog kraljevstva na “daj mi” oblik, koji se bavi ljudskim potrebama i željama. Primijetimo da je gotovo polovina Kristove molitve posvećena razmišljanju o Bogu i Njegovom kraljevstvu.
Ako neki među nama, ugledajući se na ovu molitvu, pomisle da molitva mora biti kratka, neka se sjete da je Isus ponekad cijelu noć provodio u molitvi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)