‘‘Jer ako su zbilja baštinici samo oni koji imaju Zakon, vjera je bez značenja, a obećanje izvan snage. Zakon, zapravo, rada gnjevom.” (Rimljaninza 4,14.15)
Legalizam nije djelotvoran. Nitko nikada neće doći u Božje kraljevstvo pomoću onoga što je učinio. Kako? Zašto ne možemo Zakonom steći Božje kraljevstvo i spasenje?
Pavao nam nudi dva odgovora. Jedan razlog je da Bog nikada nije dao Zakon kako bi nekoga spasio. On ga je dao kao mjerilo koje treba vršiti, ali jednom kada ga prekršimo, kao što je Pavao primijetio u Rimljanima 3,20, on upućuje na naš grijeh. Zakon može svjedočiti protiv nas da ga nismo vršili i stoga zaslužujemo kaznu prekršenog Zakona (Rimljanima 6,23), ali ništa nas u Zakonu ne može spasiti. U njemu nije ugrađen plan spasenja. Prekršeni Zakon donosi samo gnjev i smrt.
Onda dolazi drugi Pavlov odgovor. Božje obećanje može učiniti ono što Zakon ne može. Njegova obećanja podrazumijevaju milost. Obećanja Abrahamu nisu se temeljila na činjenici da je bio savršen čovjek, već na stvarnosti da je bio potrebiti grešnik koji je vjerovao. Ova vjera prožima cijeli patrijarhov život. Tako kad je doveo Izaka na brdo Moriju zbog žrtvovanja, Abraham je imao vjeru da će Bog osigurati janje za žrtvu paljenicu (Postanak 22,8). “Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kušnju, prinio Izaka, i taj koji je jedinorođenca prinosio bio je onaj koji je primio obećanje, kojemu bijaše upravljena riječ: `Po Izaku ćeš imati potomstvo.'” (Hebrejima 11,17-19) Patrijarh nije znao kako će Bog ispuniti svoja obećanja, ali vjerovao je da Bog može i hoće. Njegova vjera nadilazila je ono što je vidio. Upravo je ova dinamična vjera izražena u cijelom njegovom životu učinila Abrahama primateljem Božjeg obećanja što ga je i učinilo ocem onih koji žive po vjeri.
Ovo obećanje nije bilo nešto što je on zaradio. Ne, bio je to Božji dar njemu. Ono je bilo posljedica Božje milosti, a ne Zakona.
Pavao nam govori da ne postoje dva puta u kraljevstvo. Postoji samo jedan — oslanjanje na Božja obećanja svom svojom snagom. Put Zakona i put obećanja (milosti) su nespojivi. Naravno, Pavao nije protiv Zakona, već se protivi njegovoj uporabi kao sredstva spasenja. On želi da shvatimo da samo jedan put vodi pravednosti — Janje koje je On osigurao. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)