“Jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.” (Postanak 32,29)
Da se Jakov nije pokajao za svoje grijehe kad je prijevarom dobio prvorodstvo, Bog ne bi čuo njegovu molitvu i milostivo sačuvao njegov život. …
Sotona će pobijediti sve one koji nastoje prikriti ili opravdati svoje grijehe i dopuštaju da ostanu u nebeskim knjigama nepriznati i neoprošteni. Što se više smatraju pobožnima, a njihov je položaj veći, veće je njihovo prokletstvo u Božjim očima, a pobjeda velikog neprijatelja sigurnija.
Ipak Jakovljeva povijest pruža sigurnost da Bog neće odbaciti one koji su navedeni na grijeh, a koji su Mu se vratili i istinski se pokajali. Jakov je osobnom predajom i iskrenom vjerom dobio ono što nije dobio svojom snagom u borbi. Bog je svojeg slugu poučio da mu samo božanska milost i sila mogu dati blagoslov za kojim je težio. Tako će biti i s onima koji budu živjeli u posljednjim danima. Kad ih okruže opasnosti i očaj obuzme dušu, oni moraju isključivo ovisiti o zaslugama Otkupitelja. … Tko ovo čini, nikada neće propasti. …
Jakov je nadvladao jer je bio ustrajan i odlučan. … Mi sada moramo naučiti pouku o ustrajnoj molitvi, nepopustljivoj vjeri. Najveće pobjede Kristove Crkve ili kršćana pojedinaca nisu one koje se postižu darovitošću ili znanjem, bogatstvom ili uslugama ljudi, već su to pobjede ostvarene u razgovoru s Bogom, kad se gorljiva, usrdna vjera drži moćne ruke. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)