„Isus odgovori: ‘Zaista, zaista kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi vodom i Duhom (Svetim), ne može ući u kraljevstvo Božje.’“ (Ivan 3,5)
Među farizejima živio je čovjek po imenu Nikodem, knez Hebrejski. Došao je Isusu noću i rekao: „Rabi, ti si veliki učitelj. Činiš velika čula. Hajde da o nečemu prodiskutiramo!“ Nikodem je došao Isusu sa mišlju da će ući u raspravu s Njime. Kad je tako postupio, poistovjetio se sa nazovi intelektualcem – onim koji upotrebljava Bibliju i vjerske teme samo kao polaznu osnovu za diskusiju.
Moguće je Boga držati podalje od sebe, a za to vrijeme stalno govoriti o Njemu. Postoje ljudi koji traže takav način zaboravljanja Boga, koji će izgledati kao podsjećanje na Njega. Netko može biti sasvim ispravan vjernik Crkve, a da ipak odlazi od Boga na način takozvanog intelektualca.
Tako je Nikodem došao i rekao: „Hajde da diskutiramo – hajde da razgovaramo!“ A Isus mu kaže: „Tebi je potrebno ponovno rođenje.“ Isus je dozvolio Nikodemu da povede razgovor o čemu god je želio, ali kad je zastao da uzme zraka, Isus ga je vratio njegovoj najočitijoj potrebi: „Potrebno ti je da se nanovo rodiš. Ako se tko nanovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.“
Pošto nam novo rođenje, ili obraćenje, daje novu sposobnost da upoznamo Boga, sposobnost koju nismo imali ranije, zajedništvo s Bogom može početi tek poslije novo rođenja. Prije toga nama Biblija nije zanimljiva, osim kao niz obavještenja. Ali kad je Bog obavio svoje djelo obraćenja, silom Svetoga Duha, pronaći ćemo puno značaja u proučavanju Biblije jer će to biti razgovor s Njime. Razumijevanje biblijskih istina ne zavisi toliko od snage uma s kojom istražujemo, koliko od duboke težnje za pravdom. Međutim, tko teži za pravdom? To je samo obraćena osoba. Nitko neće težiti za pravdom dok nije nanovo rođen. Pavao kaže da je tjelesan um u neprijateljstvu prema Bogu. Zato novo rođenje prethodi značajnoj zajednici i vremenu koje odvajamo za druženje sa Kristom. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)