“Udario se u ‘kamen spoticanja’, kako stoji pisano: Evo na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; ali tko vjeruje u nj, neće se razočarati.” (Rimljanima 9,32.33)
Pavao se bliži kraju vrlo dojmljivog poglavlja u kojem je prikazao da je Bog odlučio biti milostiv svima — Židovima i neznabošcima. To ne znači da su Božja obećanja Izraelu propala (Rimljanima 9,6). Naprotiv, to znači da je Njegova milost šira od onoga što su “članovi crkve” (Židovi) mislili te da je Bog odlučio spasiti sve koji odluče vjerovati u Krista.
Ali ovo rješenje nije prihvatljivo svima u “crkvi”. Neki su mislili da je jedina istinski vrijedna pravednost ona koju predstavljaju ljudska postignuća u odnosu na Zakon (31. i 32. redak).
Pavao danas misli upravo na ovu skupinu. Oni su se spotakli o “kamen spoticanja”. Da bi dodatno naglasio svoju misao, apostol rabi četiri kratka citata iz Izaije. Prvi i posljednji su iz Izaije 28,16: “Evo, postavljam na Sion kamen odabrani” “Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti”. Ostala dva su iz Izaije 8,14: “On će vam biti zamka i kamen spoticanja” i “kamen posrtanja”.
Pavao rabi ova četiri izraza iz Izaije kao potvrdu da je Bog položio kamen. Za njega kamen nije bio nitko drugi već Isus Krist. Kao što je primijetio u Poslanici Korinćanima: “Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.” (1. Korinćanima 3,11) A Isus je hrabro primijenio Psalam 118,22 na sebe: “Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaonim kamenom.” (Matej 21,42)
Pavao u današnjem retku tvrdi da će Krist neke sablazniti. Riječ “sablazan” dolazi od grčke riječi skandalon iz koje potječe i naša riječ skandal. Pavao je rabi u 1. Korinćanima 1,23 kako bi nam rekao da je “Krist razapeti” bio “sablazan za Židove”.
Očito je da će nam Krist kada Ga upoznamo značiti jednu od sljedećih dviju stvari: vjera u Njegovu zamjeničku smrt postaje ili temelj spasonosne vjere ili sablažnjivo naučavanje koje u konačnici odbacujemo. Ljudi vole djelovati sami ili barem imati udjela u svom spasenju. Ali prihvatiti ovakvo naučavanje znači spotaknuti se o Božji jasan nauk o milosti i vjeri. “Ali tko vjeruje u nj”, tvrdi Pavao, “neće se razočarati”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)