“Pjevali su novu pjesmu: ‘Kadar si’ … jer si bio zaklan i svojom krvi iskupio Bogu ljude od svakog plemena, jezika, puka i naroda, i učinio ih ‘za našega Boga’ ‘kraljevstvom svećenika’ i oni će kraljevati na zemlji!” (Otkrivenje 5,9.10)
Bog je pokazao povjerenje prema nama time što nas je učinio upraviteljima sredstava i svoje bogate milosti; i On nam sada ukazuje na siromašne, napaćene i potlačene, na duše okovane lancima praznovjerja i zabluda i uvjerava nas da će, budemo li takvima činili dobro, prihvatili ta djela kao da su učinjena Njemu. “Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.” (Matej 25,40)
Ni siromašni nisu izuzeti od prednosti davanja. Oni, isto tako kao i bogati, trebaju obaviti svoj dio u ovom poslu. Pouka koju nam je Krist dao preko udovičina dva novčića pokazuje da je i najmanji dragovoljni dar siromašnoga, ako je priložen u duhu ljubavi, isto tako prihvatljiv kao i najveći prilog bogatoga. …
Svi mudri upravitelji dobara koja su im povjerena, ući će u radost Gospodara svojega. Što je ta radost? “Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati …” (Luka 15,7) Bit će izrečena blagoslovljena pohvala, sveti blagoslov, vjernim dobitnicima duša. Oni će se pridružiti radosnima na Nebu koji kući nose žetvu. Kako će velika biti radost kada se svi Gospodnji otkupljenici budu sreli u stanovima koji su pripremljeni za njih! O, kakve li radosti za sve koji su bili nesebični, nepristrani suradnici Gospodnji u unapređenju Njegovog djela na Zemlji! Kakvo će zadovoljstvo imati svaki žetelac kada odjekne jasni, melodični Isusov glas: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!”
Oni koji su bili Božji suradnici, s radosnim i veselim srcem vidjet će trud svoje duše oko izgubljenih, umirućih grešnika i bit će zadovoljni. … Samoodricanje koje su pokazivali da bi poduprli djelo više im neće padati na um. Kada budu gledali duše koje su zadobili za Isusa, kada vide da su spašene, spašene za svu vječnost — kao spomenici Božje milosti i Otkupiteljeve ljubavi — kroz nebeske svodove odjeknut će usklici slavljenja i zahvaljivanja. (Review and Herald, 10. listopada 1907.)