“Nato ga dozva k sebi gospodar njegov pa mu reče: ‘Zli slugo, sav sam ti dug oprostio jer si me molio. Zar nije trebalo da se i ti smiluješ svome drugu kako sam se i ja tebi smilovao?’ Tada ga njegov gospodar, pun gnjeva, predade mučiteljima dok ne vrati sav dug. Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne oprostite jedni drugima od svega srca.” (Matej 18,32-35)
Ova se priča (Matej 18,21-35) temelji na petoj molbi u molitvi Očenaš da trebamo opraštati kao što je Bog nama oprostio i na pitanju o veličini oprosta (Matej 18,21).
Kao većina Kristovih priča i ova je vrlo jednostavna. Ona govori o trima glavnim likovima: o kralju (Bog), o sluzi kojemu je oprošten nevjerojatno veliki dug (ja i ti) i o prijatelju (bližnji) koji prvom sluzi (tebi i meni) duguje relativno malu svotu.
Priča opisuje tri prizora koji se brzo smjenjuju. U prvom, prvi sluga dolazi u prijestolnu dvoranu svog kralja i dobiva oprost svih svojih dugova. Primijetite kako su usrdne i iskrene njegove molitve da dobije oprost. Primijetite kako je očajan njegov položaj. I ja sam bio u tom stanju. Svakako da ste bili i vi. Kakva nas je duboka radost obuzela kad smo napokon dobili oprost! Kako smo željeli slaviti Boga!
Drugi prizor prikazuje prvog slugu na ulici i njegov susret s prijateljem koji mu duguje malu svotu. Priča opisuje da i on upućuje isto tako iskrene i usrdne molitve za milost kao i prvi sluga.
Međutim, milost mu nije ukazana, oprosta nije bilo. Umjesto toga, prvi sluga traži pravdu.
On dobiva pravdu, ali ne onako kao što je očekivao. U trećem prizoru neumoljivi je sluga bačen u zatvor i mora platiti sve svoje dugove.
Pouka ove priče: moramo opraštati drugima upravo onako kao što Bog oprašta nama. Stoga trebamo naučiti drugima opraštati od srca.
Stoga nam je nužna Božja milost, preobražavajuća milost, milost koja daje snagu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)