„Jer je jaram moj sladak, a moje breme lako.“ (Matej 11,30)
Nositi Kristov jaram znači raditi onako kako je On radio, biti zajedno s Njime sudionik u Njegovim mukama i naporima za izgubljeni ljudski rod.
Kada prihvatite Kristov jaram suzdržavanja i poslušnosti, ustanovit ćete da vam je on vrlo koristan. Nošenje ovog jarma omogućuje vam da se približite Kristu i On tada preuzima najteži dio tereta na sebe.
Jaram i križ simboliziraju jedan te isti postupak – pokoravanje vlastite volje Bogu. Nošenje jarma povezuje smrtnog čovjeka s ljubljenim Božjim Sinom vezama zajedništva. Uzimanje križa oslobađa dušu sebičnosti i pomaže joj da sazna kako da nosi Kristovo breme. Mi ne možemo slijediti Krista ukoliko ne nosimo Njegov jaram, ukoliko ne uzmemo križ i ne nosimo ga onako kako ga je On nosio. Ukoliko želimo da naša volja bude u skladu s božanskim zahtjevima, morat ćemo se odreći svojih sklonosti, svojih omiljenih želja i koračati Kristovim tragom. Ljudi sebi stavljaju na vrat jarmove koji im se čine laki i ugodni za nošenje, ali se pokazuju kao vrlo bolni. Krist to vidi i kaže: „Uzmite moj jaram na sebe. Jaram koji ste sebi stavili na vrat smatrajući da će vam odgovarati, uopće vam ne odgovara. Uzmite moj jaram i naučite od mene pouke koje su za vas bitne.“
Nije naš posao da sami sebi biramo bremena. Često doživljavamo teške trenutke noseći to svoje breme, i doista je tako jer Bog nije ni tražio da ga nosimo; ali kada uzmemo Njegov jaram i nosimo Njegovo breme, uvjerit ćemo se da je Kristov jaram blag i Njegovo breme lako zato što se On pobrinuo za to.
Međutim, ni to breme neće nam omogućiti da živimo životom dokolice, slobode i sebičnog popuštanja sebi. Kristov život bio je život žrtvovanja i samoodricanja na svakom koraku; i s dosljednom nježnošću i ljubavlju nalik Kristovoj Njegovi istinski sljedbenici ići će stopama svojeg Učitelja; dok budu prolazili kroz ovaj život, postajat će sve nadahnutiji Kristovim duhom i životom. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)