„Gdjekoji se put učini čovjeku ravan, a ipak su to napokon putovi k smrti.“ (Izreke 16,25)
Put nizbrdo povremeno se čini ispravnim. Ali biblijski princip postupanja u oblastima sivog jeste upitati ka čemu vodi. Isus je ustvrdio svojim učenicima da ih ne uzima od svijeta (Ivan 17). Molio se, međutim, svom Ocu da ih sačuva oda zla.
Mnoga od svjetovnih zadovoljstava, koja su se pojavila u posljednjim godinama, u Svetom pismu se uopće ne spominju. Ne postoji uvijek određeno poglavlje ili stih koji može da nas vodi. To je razlog zbog kojeg moramo podvući činjenicu da Biblija za kršćanina ima dvostruku upotrebnu vrijednost – spoznajnu i komunikacijsku.
Koje od ova dva područja je važnije? Možda ih uopće ne bi trebalo razdvajati. Mi ih težimo razdvojiti zato što smo uvijek dobivali utisak da sve što nam je potrebno jeste naučiti napamet pet stotina doktrinarnih biblijskih stihova i tada biti siguran. Međutim, samo spoznajna uloga nije dovoljna. Prvenstveni cilj Božje riječi jeste da nas povede da upoznamo Boga, da dođemo u zajednicu i družimo se s Isusom.
Ali, naravno, komunikacija je zasnovana na saznanjima. Morate imati oboje. Ako komunikacija nije čvrsto zasnovana na saznanjima iz Svetog pisma, bit ćete široko otvoreni za pogreške. Vaši razgovori s Bogom moraju biti zasnovani na saznanjima koja nam je dao o sebi u svojoj Riječi. Ne mogu biti zasnovani samo na vašem iskustvu. Ne mogu biti zasnovani ni na osjećanjima. Zato se držimo čvrsto komunikacije zasnovane na obavještenjima.
Međutim, često obavještenje koje je dano nije tako određeno i samo po sebi nije dovoljno. Važno pitanje glasi: „Što vam je Bog rekao o tome?“ Jedini način na koji možete očekivati jasan signal Neba u oblasti sivog u svom životu jeste putem osobnog zajedništva s Gospodinom Isusom. Tek u osobnoj zajednici s Njim održat ćete otvorenim kanal preko kojeg ćete čuti što Vam Bog želi reći u pogledu svoje određene volje za vas. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)