„Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kušnju, prinio Izaka, i taj koji je jedinorođenca prinosio bio je onaj koji je primio obećanje.“ (Hebrejima 11,17)
Ispit kojem je bio izložen Abraham bio je najteži od svih koji mogu zadesiti ljudsko biće. Da je popustio, nikada ne bi bio nazvan ocem vjernih. Iz njega je izvučena pouka koja blista kroz sve vjekove, da ništa nije odviše dragocjeno da bi se dalo Gospodinu. Tek kada na svaki dar gledamo kao Gospodnje vlasništvo koje treba biti uporabljeno u Njegovoj službi, dobit ćemo nebesko odobravanje. Vratite Bogu dobra koja vam je povjerio i bit će vam povjereno više dobara. Zadržite ono što imate za sebe i nećete primiti nikakvu nagradu u ovom životu, a izgubit ćete nagradu u životu koji će doći.
Ima mnogo onih koji se nikada nisu potpuno predali Bogu. Oni nisu stekli pravilno razumijevanje beskrajne žrtve koju je Bog dao da bi spasio izgubljeni svijet. Kada bi im Bog progovorio kao što je progovorio Abrahamu, oni ne bi shvatili da ih poziva da prinesu žrtvu kako bi ispitao dubinu njihove ljubavi i iskrenost njihove vjere.
Zlo sebičnosti je isto toliko zarazno kao i guba. Oni koji ulaze u nebeske dvorove moraju biti očišćeni od svakog traga te bolesti.
Gospodin ima veliko djelo koje mi trebamo obaviti; On nas poziva da gledamo na Njega, da se uzdamo u Njega i da razgovaramo s Njim. On nas poziva da mu neograničeno predamo sve što imamo i što jesmo tako da, kada nas pozove da se žrtvujemo, budemo spremni i voljni poslušati poziv. Mi možemo uživati puninu božanske milosti jedino kada sve predamo Isusu. Spoznat ćemo značenje istinske sreće jedino ako održimo vatru na žrtveniku za žrtve paljenice. Bog će kao buduću baštinu najviše ostaviti onima koji su najviše činili u sadašnjosti. Svakoga dana u različitim okolnostima On nas stavlja na kušnju; za svaki valjani pothvat On bira svoje radnike ne zato što su savršeni, već zato što su spremni da rade nesebično za Njega, a On će se pobrinuti da povezani s Njime steknu savršenstvo. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)