„I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti … Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist.“ (Otkirvenje 19,11-14)
Posljednja polovica 19. poglavlja Otkrivenja sadrži neke značajne slike. Ipak, jedna gramatička sitnica u 14. stihu privukla je moju pažnju. Vidite, grčki jezik ima četiri načina za izražavanje prošlog vremena. Grčka riječ prevedena kao “prate” nalazi se u imperfektu indikativa. Ovo glagolsko vrijeme označava trajnu radnju u prošlosti.
Drugim riječima, akcija zajedničkog jahanja bila je trajna. Nebeske vojske slijedile su jahača na bijelom konju. Takvo ponašanje nije jednokratna akcija, već trajna navika. Oni su navikli jahati za svojim vođom. Očigledno je kako uspjeh na Nebu, ali i na Zemlji, često ovisi od trajnoga timskog djelovanja.
Jedan je moj prijatelj gledao na televiziji razgovor između Charlia Rousa i dobro poznatog američkog bicikliste Lancea Armstronga. Armstrong je upravo četvrti put pobijedio na Tour de France. Ono što priču o Armstrongu čini tako neobičnom nije samo činjenica da je prvi Amerikanac koji je bio tako uspješan, već još više što je sve te pobjede postigao usprkos istovremenoj borbi s rakom. Njegov oporavak od raka i stalne pobjede nadahnule su mnoge u svijetu za nastavak borbe sa teškim bolestima.
Na kraju razgovora Charlie je upitao Lancea za tajnu pobjede na Tour de Franceu. Armstrong je mogao dati mnoštvo odgovora i svaki od njih bi bio prihvatljiv. Mogao je govoriti o kondiciji, odlučnosti i taktičkoj umješnosti. Ali ništa od toga nije spomenuo.
Rekao je Charliu da je tajna njegovog uspjeha na Tour de Franceu pravilo: “Nikada ne vozi sam!” Vidite, Lance je dio tima, koji se sastoji od devet vozača. Tim ima jedan cilj pred očima: podržati vozača koji ima najviše izgleda na postizanje uspjeha. Tako se ostatak tima svjesna žrtvuje za tog jednog prijatelja. Oni nose hranu za njega, ponekad voze ispred njega kako bi mu olakšali vožnju. Uopće, tako usmjeravaju trku da vozač nikada ne ostaje usamljen i nikada ne vozi sam. Okružen svojim prijateljima, Lance nikada ne vozi sam i nije osjetljiv na napade vozača iz drugih timova. On ostaje snažan tijekom cijele trke, sve do konačne pobjede.
“Nikada ne vozi sam”, to je nebeski princip koji donosi uspjeh ne samo u biciklizmu, već i u životnoj trci.
Gospode, molim Te da me vodiš i štitiš. Ja ne mogu biti uspješan, ako ostanem sam, ako Ti ne budeš sa mnom! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)