„Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas.“ (1. Petrova 5,7)
Da bi skrenuo naš pogled na Božju dobrotu, Krist nas poziva da pogledamo djela Njegovih ruku. On kaže: „Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih?“ (Matej 6,26).
Iako su muškarci i žene teško sagriješili, ipak nisu zaboravljeni. Ruka koja održava svjetove, održava i jača i svoje najslabije dijete. Veliki Umjetnik, čija je vještina daleko iznad vještine bilo kojeg ljudskog bića, koji daje ljiljanu u polju nježne i prekrasne boje, brine se i o malom vrapcu. Nijedan od njih ne pada na zemlju bez Njegovog znanja.
Ako je cvijetu dana ljepota koja nadmašuje Salomonovu slavu, kako bi se mogla izmjeriti vrijednost koju Bog pripisuje svojoj otkupljenoj baštini? Krist nam ukazuje na skrb koju pokazuje prema onome što nestaje za samo jedan dan da bi nam pokazao koliku ljubav Bog mora osjećati prema bićima koja je stvorio na svoju sliku. On pred nama otvara knjige svoje providnosti i poziva nas da pročitamo imena koja su u njoj zapisana. U toj knjizi svako ljudsko biće ima svoju stranicu na kojoj su zapisani događaji iz njegovog života. U Božjim mislima ta imena nisu zaboravljena ni jedan jedini trenutak. Doista je prekrasna Božja ljubav, prekrasna je Njegova briga o bićima koja je stvorio.
Da bi mogao spasiti duše ljudskih bića koja propadaju, On je dao dar takve vrijednosti da nitko ne može reći kako je mogao priložiti i neki veći dar, dati neki veći prilog ljudskoj obitelji. Njegov dar nije moguće izračunati. I sve je to Bog dao da bi ljudi mogli biti prožeti božanskom ljubavlju i dobrotom. Na taj način je omogućio da i najteži grijeh može biti oprošten ukoliko prijestupnik zatraži milost, ukoliko preda sebe, tijelo, dušu i duh, da bude preobražen Božjom milošću i pretvoren u Njegovo obličje.
Bog je radi čovjeka izlio cjelokupno blago Neba, i zauzvrat očekuje i traži našu potpunu odanost. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)