„Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. Na čelo joj napisano ime – tajna: Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih.“ (Otkrivenje 17,4.5)
Prije mnogo godina prisustvovao sam profesionalnom sastanku u Bostonu, upravo u vrijeme kada se moja supruga nalazila u posljednjem mjesecu trudnoće. Moj povratak kući je bio zakazan za 14 sati u utorak. U šest sati toga jutra zazvonio je telefon u mojoj hotelskoj sobi. „Jon, dođi što prije kući – bolovi su počeli!“
Obukao sam se i spremio neuobičajenom brzinom. Brzo sam platio račun, sjeo u taksi i krenuo prema aerodromu. Stigavši na šalter, uzbuđeno sam objavio blagoslovljeni događaj i upitao imam li se mogućnosti odmah vratiti. Djelatnica se nasmiješila i našla mi mjesto u avionu koji je polazio u osam sati za Chicago, ali sam ipak morao čekati na avion.
Stigavši u Chicago nešto poslije devet sati, dotrčao sam do šaltera i vidio da sljedeći let treba krenuti za deset minuta. Međutim, trebao sam preći skoro dva kilometra do izlaza za avion. Uz pomoć pokretnih traka i gurajući ljude s puta (čudno je kako se ljudi brzo sklanjaju kada netko viče: „Moja supruga se treba poroditi!“) prešao sam tu udaljenost za svega šest minuta.
Dotrčavši do izlaza i mašući kartom, vikao sam: „Moja se supruga treba poroditi! Pustite me u avion!“ Stjuart me je propustio, površno pregledavši kartu i ja sam uletio u avion (dobra stara vremena bez detaljnih pregleda).
Stigao sam u South Bend deset minuta prije jedanaest sati (najbrže vrijeme u povijesti, koliko ja znam). Dokopavši se slušalice, odmah sam nazvao suprugu. „lažna uzbuna“, objasnila mi je radosno. Bile su to lažne kontrakcije i prestale su još prije nekoliko sati. Bacivši se u stolicu, odlučio sam čekati, dok ne stigne i moja prtljaga.
Nije sve onako kako izgleda! Prekrasna žena, odjećom je podsjećala na hebrejskog svećeničkog poglavara. Ali, njena je pojava varala. Ona je Babilon, majka bludnicama. Ne služi Bogu svaki koji izgovara Njegovo ime. Nikada ne bismo smjeli svoje puno povjerenje pokloniti ljudskim bićima i institucijama. Božja je riječ naš najsigurniji vodič.
Gospode, daj na sposobnost jasnog razaznavanja, kako bi mogli uočiti razliku između istine i zablude. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)