„Braćo, ne budite više djeca po razboritosti, već po zloći budite djeca, a po razboritosti budite zreli ljudi!“ (1. Korinćanima 14,20)
Tekst u Evanđelju po Mateju 6,34 kaže da je svakome danu dosta zla njegova. Danas ćemo se pozabaviti pojmom zla. Kakav zaključak možemo izvući iz ovog teksta? Je li to zapovijed da griješimo, u smislu da trebamo ispuniti svoju dnevnu mjericu zlih djela i iskustava? Što ovaj tekst poručuje kršćanima, jer Isus cijelu svoju Propovijed na Gori upućuje njima?
Za početak, sjetimo se Isusove preporuke u Očenašu da se molimo Bogu da nas izbavi od zla (Matej 6,13). Važno je istaknuti da tekstovi u Evanđelju po Mateju 6,13 i 6,34 upotrebljavaju različite riječi za pojam zla, dok je u našem prijevodu upotrijebljena samo jedna.
U prvom tekstu to je riječ poneros. Ta riječ znači pokvaren, loš, nizak, okrutan, izopačen, zao. Svakako da se Božja djeca moraju svakoga dana moliti Bogu da ih oslobodi takvih osobina. Ponerosu nema mjesta u životu kršćanina. Moralna pokvarenost ne može biti sastavnim dijelom njegovog života.
Međutim, u drugom nam je tekstu rečeno da ćemo kao kršćani morati trpjeti svoju svakodnevnu mjeru zla. Ovdje je kao zlo prevedena riječ kakia. Novi zavjet se služi ovom riječju da bi označio nesreće, nevolje. Stoga je mnogi suvremeni prevoditelji prevode riječju nevolja.
Što to znači za mene kao kršćanina? Kao prvo, iako mogu očekivati da ću biti zaštićen od moralne pokvarenosti, morat ću podnositi svoju mjeru bolesti, prirodnih katastrofa i drugih problema koji su ugrađeni u samu narav ovog bolesnog planeta.
Biti kršćanin ne znači da sam automatski zaštićen od životnih problema. Međutim, znači da se mogu pouzdati u Boga kada se suočim s njima. To znači da mi imamo Oca koji se stara o nama onako kako se ne stara o onima koji se nisu predali Njemu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)