„I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.“ (Otkrivenje 12,3.4)
Psalmista je rekao: “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.” (Psalam 19,2) Jedna od najboljih definicija “slave” ističe da je to predstavljanje karaktera. Psalmista nam kaže da svemir objavljuje Božji karakter preko onoga što je Bog stvorio.
Međutim, pisac Otkrivenja iznosi neznatno izmijenjenu priču. Sotona je učinio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi izbrisao sliku Božju koju je Stvoritelj urezao u svoja djela. Grijeh je uprljao i zagradio Zemlju i zbog toga ona Božju slavu izražava na vrlo nepotpun način. Zato nas ne treba iznenaditi što se pronalasci poštene znanosti na ovoj Zemlji ne slažu uvijek savršeno sa biblijskim izvješćima. I dokazi su iskrivljeni.
Međutim, stanje u širem svemiru ne bi trebalo biti potpuno drugačije. Prije svega, moglo bi se očekivati da su posljedice djelovanja grijeha ograničene pretežno na našu Zemlju. Zar nije širi svemir ostao pošteđen, zar nije zadržao jasne tragove Božje ruke? Riječi drugog psalmiste nešto se razlikuje od prvoga: „U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju.“ (Psalam 102,26.27)
Znanost govori da je “savršeno” svemira u najboljem slučaju daleko od onoga što bismo mogli očekivati. Krateri kvare površinu Mjeseca, tamne mrlje umanjuju sjaj Sunca sateliti planeta imaju snažne vulkane koji na razoran način mijenjaju njihovu površinu.
Izgleda da i zvijezde prolaze kroz životne cikluse u kojima se oblikuju, sagorijevaju ogromne količine goriva, eksplodiraju i onda se pretvaraju u hladna, beživotna nebeska tijela. Crne rupe usisavaju i uništavaju sve što prolazi pored njih. Galaksije se sudaraju i ostavljaju ostatke za sobom. Skoro da izgleda da i na nebu ne nalazimo samo tragove djelovanja Božjih ruku, već i Zmajevog repa, stare smije, sotone.
Najsigurnije držanje pripadnika Božjeg naroda je ostanak uz Njegovu riječ. Dokazi koje nam pružaju oči i uši mogu nas prevariti. Riječi Pisma, s druge strane, napisane pod nadahnućem Svetoga Duha, pružaju nam sliku Boga koja popravlja pogrešna shvaćanja neizbježna u svemiru koji je uprljan grijehom.
Gospode, odlučujem tražiti Tebe u svemu što danas putem činio. Želim prihvatiti Tvoje vodstvo u istraživanju i stjecanju iskustava, ali pomozi mi da ispravim ta shvaćanja uz pomoć Tvoje riječi. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)