“Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću.” (Matej 6,16)
U ovom tekstu Matej ponovno pokreće temu koju je načeo u šestom retku istog poglavlja. Isus u početku poglavlja prvo ukorava one koji daju da ih ljudi vide, a sada to isto čini i s onima koji poste iz istog razloga. On prvo daje važne pouke o molitvi, a zatim objavljuje i uzornu molitvu. U našem tekstu se ponovno vraća svojoj osnovnoj tematici o pravoj pobožnosti. Ovoga se puta Njegove riječi pouke odnose na post.
Tekstovi u Evanđelju po Mateju 6,16-18 predstavljaju Njegove jedine pouke o ovoj tematici, ali treba istaknuti da On ovdje više upozorava na zloupotrebe nego što govori o tome kako ili kada treba postiti.
Post je zauzimao važno mjesto u životu vjernika Starog i Novog zavjeta. U Starom zavjetu jedini obavezni post je bio post na Dan pomirenja, ali su farizeji u Isusovo vrijeme već postili dva puta tjedno – ponedjeljkom i četvrtkom.
Dogodilo se nekako da su upravo ta dva dana bili sajmeni dani. Veliko je mnoštvo ljudi dolazilo u naselja u te dane posta i molitve. Svakako da je to bila velika kušnja za one Hebreje koji su voljeli svoja djela pobožnosti obavljati pred očima mnogih promatrača. Stoga su poduzimali potrebne mjere da drugima daju znati kako poste. Hodali su ulicama namjerno neočešljane kose i namjerno neuredne i prljave odjeće.
Iako su ovakvim ponašanjem mogli prevariti običan narod, nisu mogli utjecati na mudrije rabine i Isusa. Isus im je stoga javno zamjerio da postom izražavaju svoju religijsku oholost umjesto pobožnost i poniznost.
Pa, sigurno ste pomislili, to danas više nitko ne čini. Pogrešno! Imam i više nego jednog poznanika koji svoje prijatelje i sudrugove u strogoj pobožnosti obavezno obavješćavaju da poste.
Ljudska se narav nije promijenila tijekom vremena. Ali Bog želi uzeti ljudsku narav i preobraziti je da postane slična Njegovoj. Hoćeš li mu dopustiti da to učini? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)