“Ako se Boga i ne bojim a do ljudi ne držim, ipak ću, jer mi dosađuje, braniti ovu udovicu.” (Luka 18,4.5; pročitajte Luka 18,1-8)
U ovoj usporedbi Isus naglašava oštru razliku između nepravednog suca i Boga. Sudac, iako se ne boji ni Boga ni ljudi, uslišao je udovicu zbog njezinih neprestanih molbi. Iako je njegovo srce ostalo hladno kao led, upornost udovice dovela je do njezinog uspjeha. On ju je obranio iako nije osjećao ni samilost ni sažaljenje prema njoj, iako njezina bijeda nije djelovala na njega. “Gospodin nastavi: ‘Čujte što govori nepravedni sudac! Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noć vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Kažem vam, brzo će ih obraniti.’“
Sudac je popustio pred udovičinim zahtjevima najviše zbog sebičnosti, da bi se otarasio njezine upornosti. Koliko je različito Božje držanje kada se radi o molitvi! Naš nebeski Otac možda ne odgovara odmah na molitve i pozive svojega naroda, ali se nikada ne odvraća od njih ravnodušno. U ovoj usporedbi i u usporedbi o čovjeku koji ustaje u pola noći da zadovolji potrebe svojeg prijatelja, mi učimo da Bog čuje naše molitve.
Odviše često mislimo da naše molitve nisu uslišane i pokazujemo nevjerovanje, nepovjerenje u Boga kada bismo se trebali uhvatiti za obećanje: “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!”
Što je molitva — samo opisivanje gladi naše duše? Ne; to je iznošenje naših nedoumica i potreba, naše potrebe za Božjom pomoći protiv našeg neprijatelja đavla. … Trebamo upućivati molitve za očuvanje života, za očuvanje svake sposobnosti i sile da bismo mogli dati najuzvišeniju službu našem Stvoritelju. …
Pravedni Sudac ne odbacuje nikoga tko dolazi pred Njega skrušeno. On mnogo više uživa u svojoj Crkvi koja se bori s kušnjama ovdje dolje, nego u golemom mnoštvu anđela koji okružuju Njegovo prijestolje. Nijedna iskrena molitva nije izgubljena. Usred hvalospjeva nebeskog zbora, Bog čuje vapaj najslabijeg ljudskog bića. Ti koji se osjećaš najnedostojniji, povjeri Njemu svoj slučaj jer su Njegove uši otvorene da čuju tvoj vapaj. “On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) (Signs of the Times, 15. rujna 1898.)
